Narod ga p(r)opušio

Ova korona izolacija baš mi je legla. Evo, ležim po cijeli dan i smišljam način kako da ušićarim koju kunu od ovih koji dijele šakom i kapom, ali ne ide.

Što god ja smislim, već je provaljeno. Očito su oni veći lopovi od mene. Ja ipak ne gubim nadu. Dok je interneta i savjeta 'pametnih' ljudi, nada još postoji.

Mnogi se žale kako im vrijeme sporo prolazi u izolaciji. Ja tih problema nemam. Nekako izjutra čim se probudim već je tu i vrijeme ručku, a nakon toga i kreće izvještaj Stožera. Malo si pogledam tko je umro. Tko bi mogao umrijeti. Ako me nema na spisku potencijalnih, mirno krećem u analizu izrečenog.

Život me naučio da čitam između redova.

O koroni ovih četrdeset dana nisam napisao niti slova. Nikada ne pišem o onom u što se ne razumijem.

Pita me danas ova moja zašto sam stao s pisanjem kolumni kada tema ne nedostaje.

Rekoh joj da nemam baš neke inspiracije pisati o temama koje su za mene nepoznanica i u koje se ne razumijem, ali da ću danas pisati i držati se provjerene teme, seks. Samo me pogledala i rekla: "Piši ti o nogometu i politici. To ti bolje ide".

Društvene mreže su čudo. Ležiš kod kuće, a znaš tko je što kuhao. koje kolače su pekli. Kako se može napraviti kruh bez kvasca i brašna. Tko se sinoć seksao.

Dobro za ovo zadnje moraš biti uvježban znati čitati između redova. Što se mene tiče, mogu vam i oči ispasti ali kod mene između redova nećete ništa iščitati.

Čitam kako se roditelji žale i živčane. Ovi mali monstrumi su im živce pojeli u izolaciji. Čitam i ne vjerujem.

U početku je bilo i oglasa. "Iznajmljujem dvoje djece na mjesec dana za 100 eura po glavi". Sada već nude i besplatno, a neki i daju naknadu.

Nikako ne razumijem te mlade ljude. Imaš djecu. Ti si ih odgajao, (ili možda nisi???), sada su ti teret i nerviraju te.

Moja je generacija, generacija staroga kova. Mi znamo što smo odgojili. Naša djeca znaju da su vrata roditeljskog doma za njih uvijek širom otvorena. Roditeljska ljubav je nemjerljiva. Djeca osjećaju. Njih ne možeš prevariti. Ptići se vračaju u svoje gnijezdo. Evo i ovo moje dvoje je odmah dojurilo. Mirisi kuće su u njihovim nozdrvama, pogotovo mirisi kuhinje.

Uveli su mi sve moguće restrikcije. Čim se zakašljem već skaču, mjere mi temperaturu, procjenjuju miris prdca. Podrigivanje mi je strogo zabranjeno, a i natjerali su me da se tuširam svaki treći dan. Za izlazak na terasu moram podići propusnicu, a za odlazak na more zasjeda kućni konzilij koji izdaje specijalnu dozvolu.

Prehrana mi se promijenila iz korijena. Jede se samo zdrava hrana s puno povrća i vlakana. Već sam počeo usnama micati kao neki zeko. Iz hladnjaka su okriljem noći nestali čvarci, slanina, švargla, kobasice. Mrkvica, celer, peršin i još neke zelenjave preplavile su frižider. Kažu da je to za moje dobro.

Jučer sam bio na moru u ribolovu. Kada čovjek satima sjedi sam sa svojim mislima svakojake mu pizdarije prolaze kroz glavu. Zamišljam sliku kako sada oni sjede za stolom koji je pun suhovine i maste se na veliko, dok su mene poslali na more s dvije prezrele banane koje smo mi nekada zvali "pojedi da se ne baci".

Sve što se dalo pročitati o sprečavanju zaraze su isprobali na meni. Prvo sam danima grgljao sodu bikarbonu s octom. Jeo po glavicu češnjaka dnevno. Kada su shvatili da od moga smrada mogu i oni da obole na respiratorne organe, naprasno su mi ukinuli terapiju i uveli onu s čašicom viskija po svakom obroku. Kada su vidjeli da ja više ne jedem tri puta dnevno nego šest puta, računica im se nije isplatila.

O razno-raznim čajevima da i ne pričam.Ja se nisam bunio. U šteku sam imao dvije boce ruma, onog za kolače. Kada je nestalo ruma izrazio sam protest. Sada sam na domaćoj rakiji. Čašica prije doručka i čašica prije spavanja uz obavezno obilježavanje crticom po boci. Naučili su oni što je to anarhija u odlučivanju.

Bilo je i nekih prigovora da puno pušim. Šteka tjedno puta toliko novaca, puta četiri. Ode moja penzija na pljugu. Htjeli su mi ukinuti i to, ali onda se je pojavio (slučajno) jedan članak poznatog njemačkog epidemiologa kako je nikotin ubica korone. Sada svi u kući čibuće ko Turci. Čibuće moje cigarete. Hvala mom prijatelju s jednog Bosanskog portala koji je kreirao taj članak. Da nije njega ja bih danas negdje grizao nokte i preznojavao se od nikotinske krize.

Rekoh vam ja da je ovaj internet čudo, a NAROD GA P(R)OPUŠIO.

Franjo Sabo - Sabotaža