Dan nakon što prijavih kvar. Zazvoni telefon. Iz T-Coma, iliti po Vuku, Dojče Telekoma. Ništa mi jasno nije, jer sam na njih, već i zaboravio. Pita me muški glas u čemu je problem i kako mi baš on, može pomoći. Odgovaram da sam im prijavio kvar, da mi internet ne radi. Internet kaput.
I tada počinje sistem laganog davljenja. Objašnjena, kako su oni najbolji, nude samo najbolje, nitko im nije ravan, svi mogu činiti greške ali ne i oni.
Objašnjava mi nadalje nadobudni muški glas, da je to možda zbog kvara mog računala, ili opet možda, zbog slabe mreže, a može biti i zbog grmljavinskog nevremena. Velim nadobudnome, kako sunce sije i nema grmljavine.
Tiho, ali drhtavim glasom, jer puls raste a s njim i ljutnja, pitam kad misle doći otkloniti kvar. Ne zna baš taj agent, odgovor na pitanje, ali odluči mi davati upute. Šeće me od rutera do kompjutora. Palim i gasim dugmiće. Mijenjam i prespajam utičnice i kablove. Ni manje ni više, kao da sam njihov majstor i zaposlenik.
Film puca. Govorim agentu, kako ja to ne znam, usprkos svim njegovim „uputama“, i pitam ga, zašto bi to ja uopće radio?
Na kraju me nadobudni savjetuje da zanemarim, sve što mi je rekao. Neka čekam još dan - dva, pa će me već posjetiti, neki od njegovih, što to znaju. Nema isprike, nema doviđenja, ostajem u obliku upitnika i pitam se tko je tu lud i blesav ? Ugodni i poduzetni neki ljudi, u toj njihovoj praonici love, zvanoj T-Com.
Pozdrav svima, pa i zlima
Adriano Šćulac (22.04.2021/08:02)