Ruža Đurček:`Shvatila sam da je važno spašavati živote, bez obzira što ne znam čiji život spašavam`

Ruža Đurček, jubilarka je sa 75 darivanju krvi, koji kod žena, u usporedbi s muškarcima vrijedi isto koliko i muških 100 darivanja krvi

Kako i kada ste krenuli u darivanje krvi, pitamo Ružu Đurček, najveću  jubilarku među ženama?

Krenula sam 1982. , kad sam se zaposlila u Koromačnu u Tvornici cementa.  Tamo dolje bilo je brdo ljudi, koji su bili dobrovoljni darivatelji krvi, i onda jedni s drugima, kolegica ova ide, kolegica druga ide. I tako su i mene povukli. Dogovarali da idem i ja s njima. I kad sam se uključila, nakon toga sam stalno išla i zapravo smo svi jedva čekali, kad će biti akcija darivanja krvi da idemo svi zajedno i čekamo svoj red da damo krv.

Koliko godina ste imali kad ste prvi put darovali krv?

Bila sam tada 22. godine, u 23. svi mi smo jedva dočekali da idemo ranije s posla, jer idemo dati krv. Bili smo si važni, imali smo slobodno, mogli smo ići na ručak ,i lijepo smo se znali družiti. U početku mi je to bilo zanimljivo najviše zbog društva. A nakon što smo dali krv, mi se više nismo trebali vratiti na posao, pa nam se i to sviđalo. Onda smo se još više družili, a bilo nas je po 50/60 darivatelja. Čak i 70 nas darivatelja krvi.

I mogu vam reći bilo nam je jako lijepo, u toj mladosti, nas je najviše zanimalo naše druženje, ta sloboda, i zato smo voljeli  ići dati krv, jer nakon što bi to obavili, poslije smo uvijek bili slobodni.

Kada ste postali svjesni da vi zapravo pomažete spasiti nečiji život?

Da, tek poslije smo shvaćali da mi pomažemo i da je naša krv potrebna u bolnicama, i da puno znači u trenutku kad nečiji život ovisi o tome hoće li dobiti svoju krvnu grupu na vrijeme. Kasnije sam postajala sve više svjesna koliko je to ozbiljno, da moja krv uvijek spašava nekome život. I shvatila sam da je važno spašavati živote. Bez obzira što ne znam čiji život spašavam.

Vi dugi niz godina dajete krv, je li  bilo pauza kada to niste mogli i kako ste se osjećali tada? 

Da bile su pauze kad sam imala moje trudnoće, tri puta, to me je dosta bacilo nazad, kao aktivnu darivateljicu krvi, pauzirala sam 10 godina. A da kojim slučajem nisam triput rađala, sigurno bi do sada bila još veća jubilarka, imala bi sigurno 100 darivanja do sada.

 Ali tada nisam mogla, jer čim sam zatrudnjela,  nisam mogla biti darivatelj krvi cijelu trudnoću, i poslije dok sam njegovala moje bebice, i to mi je uzelo tih deset godina neaktivnosti. Ali nakon tog dugog pauziranja nastavila sam dalje, darujem krv i došla sam u ovoj godini na 78 darivanja.

Prošle godine ste zaokružili svoje jubilarno 75 darivanje krvi?  

Da, 75 darivanja bilo je lani početkom godine, i lani sam primila nagradu, što je u razini kao 100 darivanja krvi kod muškaraca.

Da li ste ikada bili u situaciji da razmišljate, da ili ne, dati krv?

Nikada dileme nije bilo. Još dok sam radila u svih 38 godina (jer sada sam u mirovini),  uvijek smo kao kolegice s posla, zvale jedna drugu, „ajde, pa idemo, danas je darivanje krvi“, tako da smo jedna drugu poticale, da nas bude više. Pogotovo ženske, Jer muških je uvijek bilo više nego nas. Mi ženske smo se dogovarale, „ajde, daj, idemo davati krv“, neke ženske nisu uvijek imale dovoljno željeza u krvi, i meni se to dogodilo nekoliko puta, kad me nisu htjeli uzeti među darivatelje, bila sam žalosna.

Ali sam onda, kad bi saznala za drugi put, pripremila se pažljivom ishranom, razmišljala sam, zašto ne kad već idem dati krv htjela sam i da me uzmu.

Jesu vam iskustva uvijek bila dobra?

Da, da, nikad ništa loše. Nikad mi nije bilo slabo, nikad se nisam onesvijestila, kao što jedna osoba je, doslovno se onesvijestila, kad se prepala igle. Ali ja ne, stvarno nisam imala loših iskustava.  

Da li postoji neko posebno lijepo iskustvo, neko lijepo prijateljstvo ili slično, kada ste se osjećali tako drugačije, zato što ste darivatelj krvi?

Meni je svaki puta bilo posebno lijepo iskustvo kad su mi uzeli krv, a kad mi je nisu uzeli, jer  nekoliko puta nisam imala dovoljno željeza, bila sam žalosna, pitala sam se, pa kako to sad, pa zašto nisam malo više pripazila na ishranu.

Mogu vam reći da sam veoma zadovoljna što sam toliko puta darivala svoju krv i još uvijek sam aktivna darivateljica, a ujedno time i redovno kontroliram svoje zdravlje da je s njim sve u redu. Čim mi uzmu krv, a  oni su je kontrolirali, to znači da sam zdrava. (K.Š.P.)04.12.2021./09:34:56