Istra ima dvojicu osvajača rukometne olimpijske medalje: Hoće li im se u skoroj budućnosti pridružiti dvojica Labinjana?

Nije tajna da je hrvatska rukometna reprezentacija svjetska velesila u ovom sportu. Iako nismo još uvijek toliko jaki i konstantni kao što smo bili u 2000-ima, i dalje se držimo blizu vrha. Što se tiče olimpijskih medalja, prvenstveno olimpijskih zlata, vodeća smo država olimpijske ljestvice. Ako zlatima iz Atlante 1996. godine i Atene 2004. pridodamo i zlatna odličja na OI u Munchenu 1972. i Los Angelesu 1984. godine koja su pripala tadašnjoj reprezentaciji Jugoslavije, a naši su rukometaši igrali veliku ulogu (od Vlade Štencla, Hrvoja Horvata i Zdenka Zorka, do Mirka Bašića, Pavle Jurine i Zdravka Zovka), dolazimo do brojke od četiri zlata, čime se jedino još Rusi mogu pohvaliti (jedna od njihovog osamostaljenja i tri s SSSR-om, odnosno ZND-om). Fenomenalna hrvatska priča traje još od Atlante prije više od četvrt stoljeća, kada smo stigli do zlata iako nitko nije vjerovao u to. Sada je slična situacija pa nam tako kladionice u Hrvatskoj nisu davale gotovo nikakve šanse na Europskom prvenstvu u Mađarskoj i Slovačkoj.

Jedan iz Raše

Brojni vrhunski rukometaši osvajali su odličja za hrvatsku rukometnu reprezentaciju od njezinog osamostaljenja, a te su medalje stigle na trima olimpijskim igrama – osim spomenute Atlante 1996. i Atene 2004., još i u Londonu 2012. godine bronca. Zanimljivo da je od tih svih igrača samo jedan rođen u Istri, i to u blizini Labina, u prekrasnoj Raši. Riječ je o Valneru Frankoviću, nekadašnjem sjajnom rukometašu koji je bio dio fenomenalne Kljaićeve generacije koja je u Atlanti iznenadila sve. Valner se već s 19 godina uputio van svoje Labinštine, u tadašnji riječki Partizan Zamet koji se tih godina polako dizao. Godinu dana kasnije doveli su već etabliranog 22-godišnjeg Alvara Načinovića koji je postao prvi rukometaš riječkoga kluba s nastupom na Olimpijskim igrama. Franković je u fokus šire javnosti stigao dolaskom u Badel 1862 Zagreb 1993. godine. Dvije godine kasnije igrao je sa zagrebašima i finale Lige prvaka (poraz od Bidasoe Irun). Valner je karijeru zaključio u svojem labinskom Rudaru 2001. te se sada bavi turizmom. Na području Labinštine vlasnik je jednog od najljepših apartmana – Ville Aquamarin.

Drugi iz Delića

Osim Frankovića, do medalje je stigao i Lino Červar, u izborničkoj ulozi u Ateni 2004. godine. Danas 71-godišnji Lino, rođen je u malom selu nedaleko Vrsara imena Delići. Od samih početaka stvaranja hrvatske reprezentacije bio je uz nju. Tako je u prvim utakmicama bio na poziciji pomoćnika izbornika Josipa Milkovića. O kasnijim fazama ne trebamo niti previše pisati. Dovoljno je samo napisati da je Lino na klupi „Kauboja“ osvojio dva zlata i pet srebra. Za svaku pohvalu…

Treći i četvrti osvajači iz Labina?

Treći i četvrti Istrijani koji bi u budućnosti mogli do olimpijske medalje su Luka Stepančić i još jedan Franković, Niko. Ovaj 16-godišnjak nije ništa u rodu s gore spomenutim Valnerom, budući da je prezime Franković podosta često na području Labina i okolice. Međutim, ima rukometne gene s obzirom na to da mu je otac Patrik nekadašnji rukometaš i kapetan RK Rudar Adria Oil. Mladi Franković mogao bi se kroz par godina naći i na popisu seniorske reprezentacije, budući da je postao konstantan na popisima mlađih selekcija. Za njega još ima vremena, no onom iskusnijem i poznatijem Labinjaninu, Luki Stepančiću, vrijeme sve brže curi. Stepančić nije bio niti na prvom popisu izbornika Horvata početkom studenog prošle godine zbog ozljeda koje vuče. Luka je prije dva mjeseca napunio 31 godinu te lagano ulazi u veteranske godine. Nadamo se kako će konačno doći do te olimpijske medalje u Parizu 2024. godine, čak i ako nas kladionice opet ne budu vidjele u borbi za prve tri pozicije. Ako mu se i Niko pridruži, nitko sretniji od nas. (Plaćeni oglas/Foto:Novi list)24.01.2022./10:15:32