Večeras u Malom kazalištu književni festival naziva LIT LINK

Lit link festival 2022 

PROGRAM U LABINU:

Labin, Teatrino, 8.7., petak, 19:00h

Čitaju autorice i autori:

Lucie Rico (Francuska), Philippe Marczewski (Belgija), Emilienne Malfatto (Francuska), Tatjana Gromača (Hrv, Pula), Želimir Periš (Hrv, Zadar), Zoran Ferić (Hrv, Zagreb), Bojan Žižović (Hrv, Pula)

U programu još sudjeluju urednici i izdavači: Lisa Liautaud (Julliard, Francuska), Gabrielle Cottier (Éditions des Syrtes, Švicarska), Clément Ribes (Gallimard, Francuska), Claire Duvivier (Asphalte, Francuska), Simon-Philippe Turcot (La Peuplade, Kanada)

Program vode: Chloe Billon, Julien Delorme, Robert Perišić

Lit link festival (ili Književna karika) je međunarodni književni festival čiji su ovogodišnji gosti, uz domaće autore, pisci i urednici iz Francuske, Belgije, Kanade i Švicarske, koje spaja francuski jezik. Razgovori na francuskom će biti prevođeni, a prijevodi tekstova projicirani.

Nakon kratkih uvodnih razgovora slijede čitanja autora po desetak minuta, u dinamičnom programu od dva i pol sata (pauza je moguća, no podrazumijeva se individualno uzimanje pauze).

Ako vas zanimaju novi glasovi u francuskoj književnosti, koji baš u Labinu prvi put čitaju u Hrvatskoj, ili vas zanimaju naši autori za koje ste već čuli (Ferić, Gromača, Periš, Žižović), dođite u Teatrino 8.7., petak, u 19,00h, na internacionalni književni program.

Lit link festival postoji od 2013., ovo mu je deveto godišnje izdanje; ugostio je brojne svjetske i domaće autore, i događa se u obliku turneje, na različitim mjestima. Nakon Labina, slijede programi u Rijeci i Zagrebu. Festival između ostalog služi kao pokazni program stranim izdavačima zainteresiranima za hrvatsku književnost.

Organizator festivala je Hrvatsko društvo pisaca (HDP), a autor koncepcije je Robert Perišić.

Lit link festival su financijski pomogli Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb.

Ulaz je besplatan.   

Više o gostima:

Lucie Rico (1988) spisateljica je, scenaristica i filmska redateljica iz Perpignana na jugu Francuske, koja živi i radi u Parizu. Nakon višegodišnjeg iskustva rada u izdavaštvu i online medijima, Rico se posve posvetila književnosti i filmu primarno kratkog metra, a njezin prvi roman, Le Chant du poulet sous vide, ovjenčan je nagradama Prix du Roman d’Écologie i Prix Littéraire du Cheval Blanc. Ekološka fikcija s tendencijom prema bajkovitom (ili radije basnovitom) apsurdu, roman istražuje odnos između ljudskih i pernatih životinja, kao i složenu ambivalenciju odnosa u procesima proizvodnje i konzumacije koji su društveno naturalizirani do nevidljivosti. Ovogodišnje je pak romaneskno izdanje Lucie Rico, GPS, pripovijeda priču o nestanku mlade žene, o prijateljstvu, nadi, izgubljenim putanjama i tihim ovisnostima. Rico također radi kao predavačica kreativnog pisanja na Sveučilištu Clermont Auvergne. 

Philippe Marczewski (1974) je frankofoni pisac iz Belgije. Nakon šestogodišnjeg istraživačkog staža na području kognitivne neuropsihologije, osnovao je nezavisnu knjižaru Livre aux trésors u Liègeu, a posljednih godina se posvetio primarno književnom stvaralaštvu. Prvi roman Blues pour trois tombes et un fantôme Marczewski je objavio 2019. godine, atmosferičnu psihogeografiju Liègea, koji bi mogao biti i drugo mjesto ili Svakomjesto, u neprestanom prelijevanju vremena. Posve je drugačiji pristup autor zatim istražio u svom drugom romanu, Un corps tropical, dobitniku nagrade Prix Rossel 2021, u kojemu kupka u tropskom parku pokreće život junaka bez osobina u neočekivanim smjerovima prema ekstremima senzualnosti i brutalnosti svijeta. 

Emilienne Malfatto (1989) nagrađivana je fotoreporterka i spisateljica, koja živi i radi na relaciji Irak – Francuska – Južna Amerika. Dok su njezine fotografije (objavljene u nizu prestižnih publikacija u SAD-u i Europi) često rezultat dugoročnih projekata i istraživanja koja joj dopuštaju da, po njezinim vlastitim riječima, „zaviri iza vrata, zidova i velova“ u ratnim i post-ratnim područjima, spisateljski rad Emilienne Malfatto ostvaruje se kroz gustu poetsku prozu. Autoričin prvi roman Que sur toi se lamente le tigre (dobitnik prestižne Goncourtove nagrade za debitantski roman) tako pripovijeda o nemogućoj strasti i tragičnoj ljubavi u slojevitoj realnosti suvremenog Iraka. Iščekivani drugi roman izlazi u kolovozu ove godine pod naslovom Le colonel ne dort pas, pletući narativ oko tereta savjesti i neiskupljive krivnje utkane u živo iskustvo povijesti. Malfatto je studirala politologiju u Francuskoj, te fotografiju i sociologiju u Kolumbiji, što sve duboko informira njezin rad, a potpisuje i djelo istraživačkog novinarstva Les serpents viendront pour toi za koje je dobila nagradu Albert-Londres. 

Lisa Liautaud nedavno se pridružila izdavačkoj kući Julliard, upravo u jeku proširenja izdavačkog kataloga dalje prema stranoj književnosti i literarnoj publicistici. Karijeru je Liautaud započela u grupi Editis, u izdavačkoj kući Plon, a sudjelovala je u stvaranju izdanja l’Observatoire kao glavna urednica i izdavačica prije no što je prešla na istu poziciju u kući Calmann-Lévy, i potom Julliard. 

Gabrielle Cottier diplomirala je ruski jezik i kulturu, bavila se prevođenjem, novinarstvom i poslovima vezanima za odnose s javnošću za različite publikacije i organizacije, a posljednjih osam godina urednica je u Éditions des Syrtes u Genevi.  

Clément Ribes urednik je u pariškoj izdavačkoj kući Gallimard, prevoditelj s engleskog i španjolskog jezika, i osovina Gallimardove nove edicije Scribes, usmjerene podjednako na stranu i francusku fikciju, osobito onu stilski originalnu, poetski rafiniranu i žanrovski hibridnu. Ribes je diplomirao francusku i španjolsku književnost, s osobitim interesom za suvremene literarne prakse. 

Claire Duvivier glavna je urednica i suosnivačica kuće Asphalte, specijaliziranu za suvremenu urbanu fikciju. Autorica je i nagrađivanih fantasy romana Un long voyage te Citadins de demain, prvog dijela trilogije Capitale du Nord, koja pak čini polovicu ciklusa Tour de Garde pisanu „u četiri ruke“ s Guillaumeom Chamanadjianom. 

Simon-Philippe Turcot suosnivač je i glavni urednik izdavačke kuće La Peuplade u Montréalu, čiji je rad isprva bio primarno usmjeren na poeziju, no s vremenom se urednička politika otvorila i prema drugim žanrovima i modusima, zadržavajući fokus na književnost koja se bavi značajem prostora, identiteta i ambivalencije različitih naslijeđa na određenom psihogeografskom terenu. Objavio je zbirke pjesama Le paysage est un atelier i Renard, i roman  Le désordre des beaux jours, a supotpisuje i putopisnu knjigu Le Festin de Mathilde sa Sophie Gagnon-Bergeron. 

Domaći:

Bojan Žižović rođen je 1975. u Puli, gdje je završio srednju umjetničku školu. U Veneciji je specijalizirao stare grafičke tehnike, u Ljubljani studirao slikarstvo te ruski i južnoslavenske jezike. Objavio zbirke pjesama "Apsurd" (1993.) i "U slučaju da ne postoji" (AGM, 2007.). U novinama Glas Istre radi kao novinar i urednik. Godinama surađivao je s avangardnim rock-glazbenikom Francijem Blaškovićem i njegovom grupom Gori Ussi Winnetou koji su uglazbili veći broj njegovih pjesama. 2019. godine objavio je roman "Stranka" koji je ušao u finale nagrade Tportal za najbolji roman.

Tatjana Gromača (Sisak, 1971.), prozaistkinja i pjesnikinja, diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju u Zagrbu, a živi u Istri. Radila je kao novinarka, a od 2017. djeluje kao samostalna književnica. Prema njenom romanu Crnac, HNK u Rijeci uprizorilo je 2009. nagrađivanu predstavu. Za roman Božanska dječica (2012.) dobila je nagrade Vladimir Nazor i Jutarnji list. Knjige su joj prevođene na engleski, njemački, talijanski, češki, poljski, bugarski, makedonski i slovenski jezik. Objavila je zbirku pjesama Nešto nije u redu?, romane Crnac, Božanska dječica, Bolest svijeta, Carstvo nemoći i Početnica za luđake, reportažne zapise Bijele vrane – priče iz Istre, prozne zapise Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti i Mrtav rukavac rijeke Save.

Želimir Periš, rođen 1975. u Zadru gdje i živi. Vodio je radionice pisanja i festival književnosti KaLibar bestival u Zadru. Dobitnik je nagrada Lapis Histriae 2012, Kočičevo pero 2020 i nagrade za roman t-portal 2020. Posebno je ponosan na društvenu igru Strašne žene (2018). Objavio je: Mučenice (priče, 2013), Mima i kvadratura duga (roman, 2014), Mima i vaše kćeri (roman, 2015), x (pjesme, 2016), Žuti bog (priče, s Maer i Perić, 2020) i Mladenka kostonoga (roman, 2020). "Mladenka kostonoga", roman hibridnog žanra i eksperimentalne strukture, naslanja se i na folklornu epiku, a priča priču o ženi za koju se vjerovalo da je vještica. Imao je izniman odjek kod publike i kritike te je višestruko nagrađivan.

Zoran Ferić (1961., Zagreb) – treba li ga detaljno predstavljati – jer zasigurno je među najnagrađivanijim živućim hrvatskim piscima. Široko čitan, a od kritike cijenjen, ne samo u Hrvatskoj. Prevođen na brojne jezike, a njegovi romani i knjige kratkih priča (Mišolovka Walta Disneya, Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama, Djeca Patrasa, Kalendar Maja, Putujuće kazalište, itd.) posebno jak odjek kod kritike i publike imaju na njemačkom govornom području. Čitat će iz svoje knjige „Na osami blizu mora“ (2015), o tome kako je bilo nekad na Rabu, kad je bio previše mlad.(5p/Foto:Lit link festival)08.07.2022./08:19:51