Nova izložba u Galeriji Alvona zakazana je za petak,16. rujna 2022., u 19:30 sati. Simone Mocenni predstavlja likovnoj publici svoj najnoviji ciklus radova inspiriranih sjećanjima na voljenu Istru kojoj su posvećene.
Ovaj svestrani umjetnik – glazbenik, pisac, kipar i slikar kroz svoja djela promišlja i razrađuje semantičke i semiotičke vrijednosti razrađujući simbole, značenje i logiku znakovlja kao i njihova skrivena značenja. Iskristalizirani Simoneov prepoznatljiv znak trokuta, ponovljen u bezbroj inačica, suptilno tvori kompoziciju koju označava savršeni red i zadivljujući sklad detalja i cjeline.
Simone Mocenni izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Milano, Bologni, Trstu, Parizu, Bjelovaru, Ankari, Labinu i Puli. Sudjeluje u radu internacionalnih kiparskih simpozija, a jedan od najvažnijih je simpoziji u Dubai, gdje je prisutan sa šest radova. 2010. sudjeluje na drugom međunarodnom bienalu urbane skulpture u Guadalajari (Mexico) kao predstavnik Italije. Autor je i koautor s ocem Gualtierom Mocenniem više skulptura u javnom prostoru od kojih kao jedna od najznačajnijih je svakako veliki javni spomenik žrtvama bombardiranja Pule 1944.-1945. realiziran 2013.g.
„Ovo je moja prva izložba nakon dugog razdoblja koje je obilježila epidemija Covida”, komentira Simone Mocenni. “Tijekom mjeseci te zdravstvene opasnosti bio sam u Milanu sa svojom obitelji, a svi su bili prisiljeni ostati “segregirani” kod kuće. Zvuk kola hitne pomoći se probijao sa ulice svakih deset minuta. Nije bilo lako. Nedostajala mi je Istra, nedostajala mi je Pula. Bacio sam se na posao i to me spasilo – slikao sam od jutra do mraka i puno proizvodio.” Tako je nastalo 20 slika izloženih na ovoj izložbi, inspiriranih sjećanjima na voljenu Istru kojoj su posvećene. To su clusteri Verude, Stoie, Savičente, Šikića i Bolobana – sela iz kojeg potječe njegova obitelj, sela i mjesta koja su u njemu ostavila tragove i osjećaje. “Ovo je moja zemlja, unatoč tome što sam rođen u Milanu, i uvijek ću joj odati počast, veli Mocenni.”
Clusteri
Cluster je skup nota koje se sviraju istovremeno – poput reminiscencija milanskog konzervatorija gdje je Simone studirao klavir, kontrabas i eksperimentalnu glazbu. U tom kontekstu se ukorijenjuje ideja koja će obilježiti njegovu umjetničku evoluciju. “Osamdesetih sam bio doslovno fasciniran skladateljima poput Pendereckog, Bussottija, Berija, Ligetija, Stockhousena. Svaki od njih koristio se znakovima kako bi izvođači bolje razumjeli partituru njihovih kompozicija. U meni se rodila ideja da to isto učinim i na slikovnom polju: i ja sam odabrao znak, onaj trokuta prekrivenog dijagonalom. Najprije sam to napravio u slikarstvu, a onda, gotovo kao nužnost, u kiparstvu. U slikovnom djelu znak se raspao, pokvario i postao nešto drugačije, boja je prevladala nad formom, dok je u skulpturi pronašao svoje ispunjenje i svoju trajnu definiciju, poručuje autor.“ (Galerija Alvona)15.09.2022./08:16:10