OSOBNO - Adriano Šćulac: `Veljko od Istre` i razrušene ceste

Dosta je apartmana i kuća za odmor, uzviknuo je neki dan Veljko Ostojić, nekadašnji IDS-ov ministar turizma i današnji direktor Hrvatske udruge turizma (HUT). Naravno nakon što je i sam izgradio, velebnu kuću s bazenom u selu Zamask, u blizini Motovuna, i nazvao je Vila Vista. Riječ je o jednoj od najluksuznijih kuća za odmor u Istri koja se u top sezoni iznajmljuje za tisuću eura na dan, kako je svojedobno pisao portal Istra24. Ostojić je vilu izgradio, nakon što je smijenjen s mjesta ministra turizma, zbog skandala s mega zaradom koju je njegova obitelj ostvarila prodajom imanja u Balama, a Ostojić se nakon toga skrasio u direktorskoj fotelji Hrvatske udruge turista, pisao je tada, portal Istra24. 

Jer tko zna bolje nego „Veljko od Istre“ što nama na poluotoku treba i da li je previše kuća i apartmana? Što je najgore, ja se u ovom slučaju s Veljkom slažem i osobno mislim kako se u svakom pogledu pretjeralo s kućama za odmor i kako Istra nakon nekadašnjeg naziva „Bijela, crvena i siva“, zbog crvene i sive zemlje, te bijelog kamenitog tla, može slobodno zamijeniti naziv u „Betonska Istra“.

Tako je i „Veljko od Istre“, pogodio ovog puta „u sridu“, barem što se izgradnje apartmana i kuća za odmor, na svakom pedlju našeg poluotoka, tiče. No, ovaj po svemu kontroverzan čovjek, koji je punio stupce medijskih kronika, potrudio se, te je eto i sam izgradio jednu od tih, njemu sada mrskih kuća.

Gradi kuće, ruši ceste

Po meni ova izgradnja, nema nikakvog smisla ni rezona. Sadašnja infrastruktura je ne može pratiti, a preobilnom gradnjom se urušava i ono malo kvalitetnih cesta i putova. Iako Zakon o cestama u članku 49. kaže da svaka prekomjerna uporaba ceste, gdje se privremeno ili trajno povećava promet teških i srednje teških vozila na cesti, ili njezinom dijelu koje nastaje kao posljedica eksploatacije mineralnih sirovina, sječe šuma, industrijske proizvodnje, izvođenja građevinskih radova i sličnih djelatnosti, te je po tom zakonu svaka pravna ili fizička osoba u čijem obavljanju gospodarske djelatnosti dolazi do prekomjerne uporabe cesta teškim ili srednje teškim vozilima, dužna platiti naknadu za prekomjernu uporabu, čije popravke i izgradnju plaćamo svi mi. Graditelji nas i tu zakidaju. 

Ako je to moja insinuacija, onda neka nam transparentno pokažu i dokažu, kako su izgradnju uništenog, sami platili. Još samo da nadodam kako se pod srednje teškim i teškim teretnim vozilima, smatraju vozila ukupne mase veće od 7,5 tona.

Kako to zaustaviti i tko je kriv?

I za kraj, kako sve to zaustaviti? Nije ni teško a još manje nemoguće. Po meni postoje dvije solucije. Jedna je da narod, koji je po meni i isključivi krivac za nastalu situaciju, zbog prodaje svoje djedovine i očevine, s tim prestane, a druga da se na nacionalnoj a ne lokalnoj razini donese zakon koji dozvoljava gradnju takvih objekata, ali na, za to određenoj veličini površine za gradnju. 

Dokle se kod nas dozvoljava gradnja takvih kuća na površinama od nekih petsto kvadrata, skandinavske zemlje, recimo, imaju zakon da se kuće koje nisu namijenjene za stalni boravak, mogu graditi, ali na površini od dvije tisuće kvadrata. Tada bi nestali „istarski golubarnici“, gdje se na tolikoj kvadraturi izgrade i po četiri kuće. Većina političara s našeg poluotoka, kune se kako su protiv daljnje gradnje. No, riječi su jedno a djela sasvim drugo. 

Zato očekujem prvog hrabrog, koji će mi djelom to i dokazati, a mnogi prestati prodavati sve svoje. Ili neka prodaju, ali mi je onda ogavno slušanje istih, kako imamo previše stranaca i kako su sve pokupovali. Pa nam onda ti stranci sa zapada, dovode one s istoka ili trećeg svijeta, pa smo eto, mi sami stranci u vlastitoj kući. Da im netko nije prodao, ne bi kupili. Građani prodaju, političari prodaju ili poklanjanju, te nam je eto, od „naše države“ ostao HEP i komad platna, što zastavom ili barjakom zovemo. 

Razni autoputovi, "ipsiloni", telekomunikacije, banke, tuneli, i da ne nabrajam dalje, prodano ili poklonjeno je. Mnogi za učinjeno krive političare. No, pitam se kakvi da oni budu, kad ih je birao upravo onaj ili oni koji su i sve svoje rasprodali, te danas plaču kako imamo previše stranih vlasnika.

Da završim s „Veljkom od Istre“. Poznata mi je njegova kupnja zemljišta na Zamasku. Iz tog je sela moj pokojni tata. Znam i kako je zemljište „kupio“. Podno tog Zamaska vlasnik sam zemljišta od nekoliko tisuća kvadrata. Nisam i nikada neću, to prodati. Razlog je, što sam istog vlasnik, ali ipak nije moje. Nego ga je moj djed poklonio mojoj majci, a ona meni. A pokloni se ne prodaju, zar ne?

(Adriano Šćulac) 19.10.2023/09:10

Foto: 5portal