Veli mi nedavno, jedna dugogodišnja prosvjetna radnica i dječji psiholog, kako je vrlo rijetko u svom poslu, imala nekih većih problema s djecom. Kune mi se da najveće i stalne probleme stvaraju roditelji, a ne djeca. Govori mi, kako su mnogi roditelji, krivci za maltretiranja, svađe i nepodobna djela djece, kako prema učiteljima, nastavnicima, odraslima, tako i djece prema djeci. Mišljenja je, kako nažalost, mnogi roditelji, kroje živote djece, po svojim pravilima. Zaboravljaju da su stigla neka druga vremena. Djeca danas imaju druge prohtjeve. Stigla su nas neka nova vremena i životne situacije. Neki roditelji u svojim brigama i problemima nemaju dovoljno vremena za svoju djecu.
Trčanjem za osobnim interesima, zaboravljaju na djecu. Često ih prepuštaju sebi samima, ili djedovima i bakama. Ujedno se pita, zašto se nekim roditeljima, ne oduzme pravo na skrbništvo nad vlastitom djecom? Zna da ima onih, koji maltretiraju i zlostavljaju vlastite sinove i kćeri, misleći da su njihovo vlasništvo. Ona to zna puno bolje od nas laika, jer je godinama u prosvjeti. Veli mi kako je jednom, takve stvari i prijavila, no kao "nagradu" dobila je ukor i prijetnje, te joj je bilo rečeno, kako joj je pametnije da šuti.
Znam i sam, neke takve "roditelje" i u potpunosti se slažem s riječima i razmišljanjem prosvjetne radnice. U državama gdje socijalne službe, sudovi, obrazovno odgojne ustanove, civilno društvo, politika, pravo i pravda, funkcioniraju, takva se praksa i provodi. Kod nas naravno ne, jer mi smo ipak "kora od banane" država i društvo.
Zato neka draga i savjesna prosvjetna radnica, nažalost zaboravi na bilo kakva prijavljivanja, službama koje bi se trebale time baviti.
(Adriano Šćulac) 07.11.2023/09:05