Još uvijek ne znamo, jesmo li u Hrvatskoj dovoljno svjesni koliko su drastični uvjeti koje diktira Bruksel, kroz veliku ideju globalizma koja ima za cilj totalno rastakanje države, uzimanjem svih ovlasti u korist, nevidljive grupe velikih ciljeva sa današnjim svijetom. A djeluje po maksimi, „Ako nešto želiš sakriti, stavi to svima pred oči“. (Više ni ta grupa nije toliko nevidljiva, ali je priča o njoj drugačija i duga i nije nam sada u fokusu).
Uglavnom metode kojima se služi podržavaju ideju globalizma.
A mi smo naivno vjerovali da ulazimo u naprednu europsku zajednicu naroda, sa kojom će nam biti jednostavnije komunicirati. I lakše izvoziti svoju robu na europska tržišta. Nismo računali da će ta zajednica, kakvom smo ju prije tridesetak godina doživljavali, u međuvremenu postati središte otuđene moći i zapravo zatvor za članice.
Zašto se ovakve stvari (prevara i pronevjera) događaju u Hrvatskoj i prolaze nekažnjeno, zato što je to globalizam. Radi svugdje isto ako mu se dopusti. Ideološkim pritiskom na vrh (državne) vlasti utječe na raširenu državnu administraciju, da vrlo brzo postane potkupljiva, slaba i neefikasna. I ne smeta globalističkim višim ciljevima.
Najnovija aktualnost u Hrvatskoj, zasjenila je sve ostalo od prije samo nekoliko dana, a nužno se dogodila uslijed jakih globalističkih ponašanja na strani vladajućih, i buđenja svijesti na drugoj strani naroda, da u državi nije dobro.
Stigli smo na raskrsnicu sa koje se treba opredijeliti, jesmo li predani globalističkoj ideologiji, koja znači ništa manje od nestanka države. Cilj globalizacije znači samo jednu i jedinu NATO vladu za sve . Ali ne onih, koje bi vi birali na biralištima, već nasljednih oligarha. Koji bi predavali vlast međusobno, sami između svojih redova.
Ili smo voljni izboriti se za stvaranje suverene države Hrvatske.
Globalizam podrazumijeva nestanak čvrstih državnih temelja, i zato je sav ovaj nered i nefunkcionalnost sudova i ostaloga, veliki plus za globalizam, koji upravo na tome i radi.
Promiče ideologiju skupina otuđenih pojedinaca. Nije mu važna porodica, kao temeljna zajednica na kojoj počiva zdravo društvo, jer globalizmu treba nezdravo društvo. U njegovoj ideologiji i droga kao sredstvo vladanja, bila bi čak obavezna. Zato inzistira na davanju velikih prava djeci, u najranijoj dobi, kad djeca ni ne znaju što je za njih dobro. Podržava i proizvodi druge odvojene skupine pojedinaca, koji baš nisu sigurni kako se kojeg dana osjećaju. Sve se to radi u svrhu razbijanja homogenosti društva.
Globalistička ideologija rastače obitelj, usitnjava obrazovanje, na bezbroj sporednih detalja, koji zamagljuje pogled u širu sliku obrazovanog sustava. Objeručke smo prihvatili bolonjski proces. Neke zemlje su brzo uvidjele zamke i dugoročne štete na društvo, pa se vraćaju i odustaju od bolonje.
Situacija, zašto nije procesuiran toliki broj državnih službenika koji su „zagrabili“ u javni novac a sebi pribavili nedozvoljenu korist, globalizam ne doživljava kao problem, već kao svoj uspjeh. Dapače, globalizam potiče korupciju i ako je jedna vlast objeručke prihvatila takvu ideologiju a vidimo da je, onda sukob treba gledati na toj liniji.
Naše je pitanje danas, jesmo li za rastakanje države do nepostojeće? Kako to podrazumijeva globalizam, odnosno za nefunkcioniranje institucija?
Razumijemo li sadašnji položaj Hrvatske. Zašto je društvo upalo u veliku krizu. Zašto nam ne funkcioniraju institucije države, kad bez institucija ne može ni biti države. E upravo je to cilj globalizacije.
Pred nama je sada veliki posao, jesmo li odlučni založiti se za spas našeg društva, duboko uronjenog u krizu, koja vodi ravno ka nestanku države, hrvatskog identiteta, ekonomije, zdravstva obrazovanja, poljoprivrede i vlastite proizvodnje hrane i dalje da ne nabrajamo.
Sve se radi po receptu istih primjera, oni postoje i drugdje. Nije Hrvatska izdvojeni slučaj.
Svaka se Država, čijim je građanima stalo i svjesni su o čemu se radi, bori za svoju samobitnost i vlastitu održivost, svaka na svoj način, za spas svoje države.
Zamislimo se, da nam je u više od trideset godina nakon što smo se odrekli socijalizma, i danas po mnogim točkama uzorna država, koju je stvorio Tito. Onda znajte koliko smo se vratili unatrag, bez obzira što se u svakoj drugoj kući gleda u dvometarski teve ekran, malo ili ništa smo dostigli od onoga što su nam stvorile neke prethodne generacije, odane ideji socijalizma.
Dobra stvar je što se na neki način, hrvatsko društvo prodrmalo i probudilo. I nakon puno izgubljenih godina, shvatilo da sami trebamo urediti stvari u državni na korist svih građana, jednakih pred zakonom.
Europa danas može postati velika opasnost, zbog pustih izjava nekih gotovo polusnenih likova koji paradiraju kroz dane im političke uloge, ni sami ne razumijevajući vlastitu težinu olako izbačenih konstrukcija riječi, koje postaju ubojito oružje.
Kao dio te sada već nesretne zajednice naroda, i kušnja u Hrvatskoj je velika, dobro je, da sada „ leti perje“, nećemo reći da se prolijeva krv. Iako se i to događa, kao nastavak vrlo loše politike u kojoj se nikad ne otvori dijalog.
Kriza je puno očiglednija kad se o njoj govori, sama od sebe, neće se riješiti. Zahtijeva pročišćavanje nakupljene šutnje i višegodišnjeg nereagiranja, a to podrazumijeva zahvat promjena, koje izbori kao prvi korak svakako nude.
Katarina Šoštarić Perković 25.03.2024./08:12:21