O tematskoj stazi Kontraband, podijeljenoj u tri etape čuli smo mnogo toga, no proteklog vikenda osjetili i u nogama. Grupu je iz Šušnjevice poveo Valter Stojšić, jedan od koautora do sada već brojnih, dokumentarnih filmova. Premijerno ih je prikazano više od dvadesetak, a govore o životu na prostorima podno istarskog dijela Učke iz vremena vladavine Italije.
Kontraband 1. najkraća je dionica, tematske staze, duga svega 5, 97 kilometara, ali ju uspon do nadmorske visine od 871 metra čini zahtjevnom. Pa smo ju upravo takvom i doživjeli, u usponu, a jednako i na spustu. Ispočetka se pješači do pruge, mnogima poznatije, kao, „pijana pruga“ , prolazi kroz bogato šarenilo livada i šumaraka. A onda neopazice, staza se pretvara u pravi planinarski uspon, kada se nadmorska visina strmo diže i naglo povisuje. I zbog toga je, malo je reći, bila zahtjevna.
Ali uz povremene predahe i mala zastajkivanja, docirana uvijek zanimljivim zapažanjima Valtera Stojšića, kao stručnog vodiča, sa novim oduševljenjem savladavalo se uspone. Istina, sunca je bilo više od očekivanja, pa se zbog vrućine i znojenja, usputno najviše pilo tekućinu iz vlastitog ruksaka.
Iako od Šušnjevice do zaseoka Podmaj, karta kaže da ima samo 5,97 kilometara, reklo bi se blizu, upravo je takvom i bila za sve one koji su tuda redovito prolazili, u tjednu dva do tri puta, ili češće, ovisno o situaciji. Samo što njima u Podmaju nije završavao put, kao grupi koja je protekle subote krenula iz Šušnjevice. Krijumčarima kontrabanda je glavno odredište , bila Moščenićka Draga, Matulji i druga mjesta u tzv. „zona franca“, Rijeka, Opatija, Ika, Ičići, Lovran, u kvarnerskoj provinciji.
Pred, nešto manje od stotinjak godina, krijumčari kontrabanda su kupovinom jeftinije robe u bescarinskoj zoni otkrili novi način preživljavanja za ondašnje stanovništvo podno Učke. Staze kontrabanda u ukupnoj dužini od dvadesetak kilometara prelazili su u jednom danu.
Prvu ovogodišnju grupu znatiželjnih posjetitelja stručno je doveo Valter Stojšić, točno do rekonstruiranog i uređenog volonterskog centra Podmaj, čije je uređenje financirala EU iz Fonda za regionalni razvoj , kao projekt Učka 360, a u kojem je sudjelovala i Općina Kršan.
Zaseok Podmaj nalazi se na 700-najk metara nadmorske visine sa vidljivim ostacima kamenih kuća, okruženih visokim krošnjama šumskih stabala. Prava je idila današnjem svijetu ubrzanog ritma, čiji se smisao ne propitkuje previše, pa i ne čudi što se grupice, izletnika i planinara pojavljuju tamo gdje ih se najmanje nadate sresti.
U Podmaju je život doista stao, jer su kuće ostale prazne, a njihovi ostaci postali sve ranjivi na godine samoće bez ljudskog života.
Ipak na najvišoj točki uspona planinare dočekuju okrepljujuće klupe i drveni stol, i mjesto na kojem se stvaraju uspomene, fotografiranjem ispod natpisa kontraband. Ujedno i mjesto, na kojem vjetar najjače puše, pa se svakako preporučuje, nešto praktične odjeće, što će vas vruće i zahidane, znojne i mokre, odmah zaštititi, od naleta vjetra, puno hladnijeg od zraka. To je i pravo mjesto za vašu okrjepu, jer nakon dva i pol do tri sata hoda i penjanja uzbrdo, zaslužili ste pravi odmor, a to je previđenih pola sata.
I nakon razgledavanja i zadržavanja u Podmaju, do kojeg je još dodatnog hoda nekih 20 minuta, pa toliko i nazad, vrijeme i ovdje na najvećoj nadmorskoj visini ovog uspona od 871 metra, jednostavno proleti.
Slijedi spust, koji isprva biva puno lakši od uspona, no sa svakim metrom kasnije, traži sve više opreza i vaše pažnje, zbog kamenja pod nogama, pa je čvrsta i pouzdana obuća neobično važna. Cijelim putem pogled plijeni šarenilo boja i opijaju aromatični mirisi. A kao najveće iznenađenje bila je točno na puteljku kojim smo svi kročili, jedna prekrasna zmija. Toliko je izazvala iznenađenje, ne strah, nego ugodu što se pojavila i brzo pobjegla, da nismo u trenutku odreagirali i snimili ju.
Po karti predviđeno sveukupno vrijeme hoda bilo je od 10 do 15 sati, a grupa se vratila na polaznu točku do Muzeja Vlaški puti u Šušnjevicu, oko 16 sati. (K.Š.P.)20.05.2024./08:11:34