Službeno zatvoren 45. Mediteranski kiparski simpozij - Park skulptura obogaćen novim umjetničkim nadahnućima (Galerija fotografija)

Na trideset pet  hektara površine Parka skulptura na Dubrovi, svoje su mjesto dobile tri nove skulpture. „Rezonancija“ Jure Markota iz Slovenije, monumentalna skulptura Kuzme Kovačića, RH, dugačkog naziva, „ Evanđelist Marko u svom kratkom boravku u pustinji –spominje Izvješće o Isusovom drugovanju sa zvijerima i anđelima i njegov otpor sotoni“, tik uz Bijelu cestu, i obje vidljive u produžetku pogleda. Te nezavršena skulptura Nenada Šoškića iz Crne Gore, „Porta aperta“, koja zauzima mjesto od ulaska u PSD sa desne strane poviše amfiteatra.

Od sinoćnjeg službenog zatvaranja 45. Mediteranskog kiparskog simpozija, Park skulptura obogaćen je novim umjetničkim nadahnućima, na radost i znatiželju svim posjetiteljima koji prolaze ne samo Bijelom cestom Kuzme Kovačića,  i drugih renomiranih autora, već šeću prostranstvom livada što svojim zelenim plaštom, okružuju blistave umjetničke tvorevine, koje odolijevaju vremenu i ljudskim nevoljama.

„Drago mi je da smo na 45. MKS uspjeli dobiti relevantne kiparske umjetnike koji su perjanice suvremene kiparske misli u svojim sredinama“ , izjavio je likovni kritičar, Mladen Lučić i rekao. „Nenad Šoškić je crnogorski umjetnik- kipar,  koji je puno učinio za promociju suvremene umjetničke misli Crne Gore, kroz svoje sugestivno kiparstvo, estetski i vrhunski profilirano, semantički i simbolički učinkovito, učinio je i  daleko više. 

Ovdje predstavlja jedan monolit- megalit, zabijen u zemlju, a nalazi se odmah na početku, prvom proplanku sa desne strane amfiteatra, i koji će uskoro imati uklesane riječi sa prednje i stražnje strane, koje Šoškić tretira već duže vremena.

On lingvistički tretira svoje radove, bavi se semantikom i značenjem riječi, koju pokušava vratiti tamo gdje joj je uvijek bilo mjesto. Jer kaže se, ,,u početku bješe riječ“ , a s obzirom da danas sama riječ u kontekstu suvremene civilizacije znači sve manje.

Takav rad je napravio ovdje od jednog kamenog bloka 202 metra visok ili nagnut, i  1,70 metra širok, sa 50 centimetara bočnom stranom koji doista podsjeća i na čuveni monolit iz Kjubrikovske Odiseje, ali i dovoljno je autonoman da kaže ono što Šoškić radi i koje su njegove vokacije i umjetnički senzibilitet.

Šoškić je čuvar modernizma, umjetnika koji se modernistički izražava i ne čudi njegova minimalistička forma koju ovdje prezentira, jer se minimalizmom kao i nekim drugim tekovinama visokog modernizma cijeli život bavi“, rekao je o autoru, likovni kritičar, Mladen Lučić.   

„Za razliku, Kuzma Kovačić je upravo označio prekid sa visokim modernizmom u hrvatskoj skulpturi i umjetnosti. Prekid je uslijedio 80-ih godina prošlog stoljeća, ne samo u Hrvatskoj nego u čitavom svijetu, i doveo post modernu na vrata umjetničke karte Europe i svijeta.

Bilo je to vrijeme iznenađenja za hrvatsku i europsku scenu, jer je prezentirao radove koji nisu bili velikog formata, ali su bili monumentalni. I u svom malom formatu izražavali su istovjetnu monumentalnost koja je proizašla iz iskrene simbolike , istinite misli, iz apsolutno autohtonog kiparskog izraza, koji je odisao i tom jednom mediteranskom zavičajnošću. Svjetlošću, taktilnošću i osjećaja mediterana. I konačno smo dočekali da se takav rad pojavi i u PSD. I nije više tako malih dimenzija, kao što su ti radovi bili, predstavlja izuzetno dobro pogođene dimenzije za ovaj simpozij. Skulptura se nalazi uz Bijelu cestu. Prošećite i uživajte u radu Kuzme Kovačića“ poručio je likovni kritičar, Mladen Lučić.

„Jure Markota, predstavnik je mlađe generacije slovenskih umjetnika kipara, Labinskoj publici već se predstavio u Gradskoj galeriji, 2012.-e, gdje se moglo vidjeti jedan segment njegova stvaralaštva“, izjavila je voditeljica GGL, Stephanie  Peršić. „ A sada ga imamo prigodu vidjeti ovdje i u drugom mediju.

Njemu su ideja i koncept od kojih kreće nekakvi temelji, a dalje bira po tome medij. I podijelila bi ga u konceptualnom smislu u kojem nam se predstavio u Galeriji, nizom instalativnih formi, i tradicionalnom ovdje u  PSD što imamo prilike vidjeti. Njegova skulptura nalazi se gledano sa Bijele ceste prema onoj udolini gdje je okružena stablima. Namjerno smo je smjestili tamo na rubu livade među stabla upravo zbog njegove premise kojom ju je krenuo stvarati.

Neki od elemenata kojima se on vodio i koje možemo izdvojiti kao ključne je svakako taj položaj. Mnogo smo promišljali o tome, imao je ideju o tome što bi želio i obilaskom Parka smo  pronašli zadovoljavajuću lokaciju koja je pokrila taj dio suodnosa prostora i skulpture.

Takav pristup u modernističkoj arhitekturi već se pokrenuo i Jure je suodnosom prostora i skulpture, stvorio razdvojenu formu. Skulptura se sastoji od dvije cjeline, ukupno pet kamenih blokova, elementi su međusobno povezni željeznim armaturama. Takav pristup on njeguje od 2013.-e godine, kao neformalnom kiparskom ciklusu koji je sada  ostvaren u njegovoj najmonumentalnijoj formi. Izazov koji je Jure Markota dobro savladao.

Vodio se i ulogom posjetitelja, koji ima interakciju sa skulpturom, isključivo estetizirana forma nije bila umjetnikov cilj, već je želio objediniti posjetitelja koji istražuje skulpturu na različite načine. A to će posjetitelji  svojim obilaskom istražiti i iznaći rješenja koja nismo predvidjeli.

Skulptura omogućuje promatranje isključivo sa vanjske strane i daje promatranje Parka iz jedne druge perspektive. I tu meditativno-kontemplativnu ulogu samim smještajem prema toj udolini sa stablima.

Jure Markota vodi se konceptualnom mišlju i u kiparstvu, i činjenicom da su željezni elementi smješteni između kamenih blokova izloženi svojevrsnom pritisku,  što je bila njegova težnja u nastavku ovog ciklusa  i konceptualnog rada u Galeriji koji je izveo sa zatezačima, a ovdje sa željezom. Pritisak između kamena i metala, a opet njihov međusobni suodnos i sinergija koju stvaraju,  materijal, prostor i posjetitelj sam. Prepuštamo vas istraživanju vas samih, sa skulpturom naziva  „Rezonancija“   i same skulpture i prostora u zajedničkoj simbiozi. 

I novom elementu koji će skulptura imati protokom vremena, koje će stvoriti neki njezin novi izgled i oblik“, rekla je Stephanie Peršić.  (K.Š.P.)16.06.2024./14:22:13