U četvrtak, 20.lipnja 2024., u Osnovnoj školi Matije Vlačića, Područno odjeljenje Rabac, održana je završna priredba i oproštajna zabava za još jednu generaciju četvrtaša, koji su imali privilegiju pohađati, tu malu, ali jedinstvenu školu.
Škola je to od nešto više od 30 učenika, koja ima dvojne razrede, baš zbog malog broja učenika. Mnogi bi rekli hendikep, ali upravo je to njihova najveća prednost. Malo ih je, i možemo reći imaju pravu malu obiteljsku atmosferu. Djeca su od prvog razred naučena da su im prijatelji i kolege svi, bilo da su iskusni četvrtaši ili tek pristigli prvašići.
Škola je to gdje je sve naše, i zajedničko.
Škola je to gdje vlada red, rad i disciplina, kada je to potrebno, ali je to ujedno i škola kroz čije se hodnike prolomi najviše smjeha, zabave i odličnog raspoloženja.
Škola je to gdje učenici imaju priliku, svakog dana na produženom boravku, ići na kupanje.
Škola je to koju na okupu drže Dilana Dagostin Mohorović, Marta Verbanac i Nina Ricci.
Stroge, korektne, pravedne, pravi profesionalci u svome poslu, a s druge strane, gore od bilo kojeg djeteta u školi.
S njima niti jedan školski dan nije tipičan školski dan.
Ideje, pa i najživlja djeca u školi, po neki put im se iznenade.
Izleti, a to su tek avanture za pamćenje!
Jučerašnja priredba, bila je baš kao što su svi očekivali, ili bolje rečeno, navikli. Red smijeha, red suza, ali onih iskrenih suza, jer i djeci i učiteljici je doista teško što se opraštaju.
Iako oni nisu ni svjesni što imaju u rabačkoj školi, jer ne znaju kako je u ostalim školama, roditelju su jako svjesni od čega se njihova djeca u tom trenutku opraštaju.
Himna škole, pa red pjesme i plesa, a potom je učiteljica Marta Verbanac, koja je ove pedagoške godine imala četvrtaše, svakome pročitala pismo koje mu je posvetila, s knedlom u grlu.
Marta ih poznaje u dušu, zna dva koraka u naprijed što planiraju napraviti, ali što je najbolje, dozvoli im.
Dozvoli im da budu djeca, da pogriješe, ali što je najbitnije, da na tim pogreškama nešto nauče.
Poznaju i oni Martu. Nema tu glume i pretvaranja.
Red i rad su prioritet, znanje na prvom mjestu, ali konvencionalne su metode zaboravili davno. Knjige jesu izvor znanja, ali životne situacije su one koje se pamte, a to Marta i Dilana jako dobro znaju, i nastava je upravo takva, za pamćenje!
I priredba im je svaka za pamćenje.
Za svaku se prigodu jednako potrude, savršeno podijele uloge, svi sudjeluju, i što je najbitnije, svi uživaju!
Tako je bilo i jučer, svi smo uživali!
Ponosni na još jednu generaciju! Ponosni na obitelj koju imamo u školi!
Lani je u tu obitelj došla nova učiteljica produženog boravka Nina Ricci. Nije joj bilo lako, zamijenila je Maju Stojković, koju su djeca obožavala. Iskreno, samim time što nekoga zamjenjuješ, već je teret.
No, Nina je od samog početka svoja, nije se trudila zamijeniti, već biti ono što jest, i djeca su to prepoznala i objeručke ju prihvatila.
Ne znam njihovu priču, ali pretpostavljam da nakon faksa stažiraju, rade po produženim boravcima, zamjenama, prije nego što dobiju svoj razred. Ovaj trojac je imao ludu sreću da im se zvijezde poklope i nađu se u rabačkoj školi i rade ono za što su rođene, odgajaju i uče brojne generacije!
Hvala Vam na tome!
(Ivana Ahmičević)21.06.2024./09:06:29