Održan okrugli stol `Artisti na žici` u sklopu 3. LABINA festivala

Ovogodišnji okrugli stol s međunarodnim sudionicima i temom "Artisti na žici", u sklopu 3. LABINA festivala umjetnosti i tolerancije održan je u petak, 12. srpnja 2024. godine, s početkom u 10,30 sati, u Polivalentnoj dvorani Gradske knjižnice Labin.

O životu i radu iz svog kuta gledanja govorili su eminentni umjetnici i djelatnici u kulturi iz Hrvatske i Srbije, glumica, Blanka Barth Hajoč, pisac, Božidar Knežević, dramski pisac, Goran Ibrajter, predsjednik Kulturnog vijeća za dramsku i plesnu umjetnost te izvedbene umjetnosti Ministarstva kulture RH, Miran Hajoš, ravnateljica Umjetničke glazbene škole Matko Brajša Rašan, dr. art. Melita Lasek Satterwhite, multijezična kantautorica i akademska umjetnica Elis Lovrić, i glazbenik, Zoran Bulatović .

Voditelj i moderator Okruglog stola bio je Nenad Šaponja, direktor kulturnog centra Miloš Crnjanski, Novi Sad.

U vječnom balansu između vlastite kreacije i vanjskih faktora, političkih, društvenih i financijskih pritisaka, „svi ovdje smo povezani jednom vrstom sinkroniciteta, i pričamo svi iz svog iskustva. Između vlastite vizije i savjesti, su očekivani zahtjevi koje umjetnici postavljaju“, rekao je uvodno Nenad Šaponja.  „Kao da smo na minskom polju“, izrazila se Blanka Barth Hajoč, „zabrinuta sam za ishitrene odluke , a ne radi se samo o mladim ljudima, kao da ništa nismo naučili iz povijesti. Iste greške ponavljamo, samo govorimo o nekim stvarima, a one se uporno događaju i dalje.“ 

Pisac Božidar Knežević govorio je o smijehu, koji je veoma gorak. „Pričamo o donošenju odluka, postoji moralna dilema, što odlučiti, i u kom pravcu ići kad pišeš, skoro si na rubu šizofrenije. U interakciji si sa društvom koje od tebe traži da napraviš bulevarski“.

„Pitali su me kako pišem? Kad mi se piše, pišem. Dovedem se u kozmičko stanje, u drugu dimenziju, a opet si prisutan u ovom svijetu. Popnem se na žicu i krenem u neizvjesno. Hod po žici je esencija umjetničkog stvaranja“, rekao je  Goran Ibrajter.

„S pozicije da sam 30 godina vodio Kazalište u Virovitici i surađivao sa politikom na vlasti, problematično je što svi misle ako napišeš knjigu, odglumiš ulogu, snimiš film, da si umjetnik. E nisi!  Rekao je Miran Hajoš i pojasnio. „Umjetnik se rijetko događa. I od velikih umjetnika svako  djelo nije umjetnost. Mladi ljudi misle sve što naprave da je umjetnost, e nije! Umjetnosti imamo sve manje. Cenzura više ne postoji, zbog vrlo visoke autocenzure. Boema više nema (kao Van Gogh). Umjetnici  nisu spremni žrtvovati svoj život zbog umjetnosti. Srž problema je hodanje po žici. Život je najveća komedija. Burleska nije umjetnost, ali je vrhunski zanat“, rekao je Hajoš.

„Hodanje po žici, svi smo krenuli tim putem, jer smo u duši umjetnici, a samo od koncerata klasične glazbe se ne živi, onda smo u pedagoškom radu“, izjavila je Melita Lasek Saterwhitte. I izrazila zabrinutost, „ u kom pravcu mi idemo, zapad nam određuje puno toga. U RH smo zabrinuti za cjelodnevne škole. Mlade ljude zanima koliko što košta i što će on dobiti od toga. Teško ih je dobiti da dođu odslušati ono što si mjesecima pripremao. Koliko će njih poslušati Bacha?“

„Moj uspjeh je krenuo kad sam poklopila slušalicu jednom „debilu“, dugo mi je trebalo da shvatim da slobodu nisam imala, sve dok nije glumica, Edita Karađole, u riječkom narodnom kazalištu, sve moje mane pretvorila u prednosti na sceni“, rekla je Elis Lovrić. „Sva ta proglašenja, pohvale i priznanja dođu  pred smrt ili poslije smrti. Ne da si na žici, već te ta žica reže. A, ja sam u Italiji otkrila svoj labinjonski, kao svoju ameriku“.

„Bio sam na istoku i na zapadu i bili smo sretni kad su nas zabranjivali, i nisu se miješali u to što radimo. Bavljenje umjetnošću je kao revolucionarni čin. Stalno si u podzemlju, igraš se mačke i miša sa institucijama. Glavno je žongliranje, igra na žici. A ljudi u alternativi imaju i egzistencijalni problem“, rekao je Zoran Bulatović.

I na kraju je gradonačelnik, Labina, Valter Glavičić, počeo pitanjem? „Zašto ovdje nema više ljudi? Nemamo publiku koja ovo prati. Nove generacije neće ni slušati, ni razumjeti, a kamo li razmišljati. Bezvrijedne stvari se prodaju, a ono što vrijedi nema dovoljnu posjećenost“.

„U gradu  kao što je Labin, da postoji Umjetnička škola, to je velika stvar, u Virovitici koja je duplo veća od Labina, tek sada rade na tome da imaju umjetničku školu.  Znači 20 posto vaše djece ide u umjetničku školu (450 je polaznika). I to je veliki postotak, od kojih ne očekujemo da će svi biti umjetnici, ali će biti ljubitelji.  Slušat će, i razumjet će.  I vrlo je bitan jedan čovjek, recimo dođe neki difovac  za gradonačelnika, i sav novac ode za nogometni klub.  I sve se promijeni, a stvari uvijek ovise samo o jednom čovjeku“, rekao je Miran Hajoš.

„Suština je čovjek, a važno je i prepoznavanje u najranijoj dobi, ogromna većina ljudi ne mora znati hodati po žici, ali mora znati prepoznati kad je ovaj pao“, rekao je književnik i direktor beogradskog Bitef teatra, Miloš Latinović, 30 godina na književnoj sceni . „Kažu, kao svejedno je, može i ova prostitutka biti sve. E, ne može. Može samo onaj koji hoda, a taj je gore, na žici. I  u njega treba gledati. Suština je onaj koji određuje što je umjetnost, a drugi koji (nekako) obrazuje publiku. Da publika može prepoznati što je što, i gdje se što nalazi, tema je veoma široka. A, današnji svijet ide ka tome da se priča o općoj kulturi sužava, pravi se korisni idiot i ono sve što  umjetnicima ne odgovara.

I raznorazni foliranti bivaju proglašeni za umjetnike, zato što nema jasnih kriterija. Klinci jednostavno ne znaju. Ne da on zna to napraviti, nego samo da zna razlikovati što valja, a što ne valja. Ukus je druga priča, ali nije sve pitanje ukusa“,  rekao je između ostalog, Latinović.

I tako je završio 3. Okrugli stol na 3. LABINA festivalu umjetnosti i tolerancije u Labinu, ovog srpnja, 2024.-e., na kojem se nije razvila diskusija, jer nije bilo publike,  koja je mogla potaknuti  veću znatiželju. (K.Š.P.)13.07.2024./08:02:01