Meni jako dobar i rado slušan, Goran Bare, pjeva u pjesmi „Put ka sreći“ stihove „gdje je nestao čovjek“'. Ti su me stihovi neki dan nagnali po enti put, na razmišljanje, gdje je taj čovjek?
Vozim ka trgu u Starom gradu Labinu. Ime mu je Trg Maršala Tita. Znaju me ponekad neke „rvatine“ van Labina, pitati kako to da imamo takav naziv jednog trga? Kao da se i povijest brisanjem imena ulica i trgova, da brisati? Kao da taj državnik nije postojao? Uvijek su mi bila bezvezna mijenjana imena ulica. Uostalom po meni, ne bi ih nikada ni bio nazivao imenima političara i nekih ostalih osoba.
U Švedskoj recimo, ne postoje ulice nazvane po ličnostima, tako da kod promjena vlasti ili sistema nije potrebno vršiti nikakve promjene naziva ulica. Ali je kako je, tko te pita. Nije tema ovog škrabanja, i što se mene tiče neka se ulice i trgovi zovu i vražji ako je to nekome cilj i zadovoljstvo.
Uglavnom prema donjem gradu Labinu vozi, veliki automobil, marke Audi, njemačkih registarskih oznaka. U njemu mlađi muškarac i žena. Svi oni koji su i jednom prošli tim putem, znaju kako je nemoguće da između Toriona i zida kuće, istovremeno prođu dva automobila. Uostalom postavljen je i prometni znak, kako onaj koji vozi uzbrdo ima prednost. Naravno da onaj koji vozi nizbrdo treba i mora stati, kako bi ovi koji voze ka trgu mogli nesmetano proći. Ispred mene kombi vozilo pulskih registarskih tablica. Ja iza njega, pa još jedno vozilo iza mene. No, „švabo“ ne staje. Zakočio, parkirao, i ne da kombiju da prođe.
Kao da to nije bilo dosta, izlazi taj švabić iz automobila, počinje nešto vikati, na meni tom ne dovoljno poznatom Njemačkom jeziku, i nasrće na vozača kombi vozila. Tjera ga nizbrdo, unosi mu se u lice i gura ga, Nastala je cijela strka. Vidim Švabo se ne šali.
Izlazim iz auta i na „sočnom jeziku“, naravno našem, drečim na Švabu, neka se makne i da ostavi vozača kombija koji se jako uplašio, na miru.
Mojim izlaskom Švabo bježi u svoju automobilsku kabinu.
Na stupiću kojega mi zovemo „palin“ i oko njega, stoji troje naših sugrađana. Ne reagiraju da bi pomogli napadnutom vozaču kombija
Nakon mene iz svog automobila izlazi i vozač iza mene. Švaba se ipak uplašio. Ubacio u rikverc i pobjegao cestom koja vodi ka groblju.
Nakon svega, jedan od trojca naših, koji su „podržavali“ palin, čak se i hvalio kako odlično priča Njemački jezik, jer je u toj državi dugi niz godina živo. Na moje pitanje, zašto onda na samom početku nije reagirao i „objasnio“ Švabi kako je u krivu i zašto napada nevine ljude? badža odgovara, kako se to njega ne tiče, te sve to "začinjava" riječima, tko naše jebe.
Ništa, sjedam u auto i nastavljam dalje. Misleći na Barine stihove. Gdje je nestao čovjek? Brani tuđe, po svome pljuje, i nije ga briga.
(Adriano Šćulac) 23.07.2024/09:52