Zima, zima – e, pa što je, ak ’ je zima, nije lav! Zima, zima – pa neka je, ne boji se tko je zdrav!... stihovi su to jednog pjesnika, koje su tadašnja djeca znala napamet. Sajam, sajam, e pa što je, ak je sajam nije frka, kažemo mi. Danas je treća srijeda u mjesecu, što znači da nam je opet stigao mjesečni sajam u Istarsku ulicu. Neki se zbog toga dan danas, bune, tvrdeći da je bio posjećeniji, veći, bolji, dokle se odražavao na Trgu labinskih rudara. Slažemo se.
Ali nije ni ovaj loš. Istina ima boljih lokacija u gradu za njegovo održavanje, ali tu je gdje je.
Danas je bio, već u ranim jutarnjim satima jako dobro posjećen. Štandova, ne baš kao nekad, ali veliki broj. Istina, samo nekoliko metara od mjesta sajma, čuli su se zvukovi građevinskih strojeva, jer se gradi nova poveća stambena zgrada. Piše da je to „Štacijon 2“. Neki na tu buku reagiraju, jer kako nam reče jedan od izlagača, smeta mu. Ali što da se radi, kad mora da se gradi.
I promet s Katura prema centru je dosta usporen, jer je Istarska ulica jako prometna, a eto danas je zatvorena za promet. Ali ne bi trebalo, ni to biti neka tlaka. Par minuta više do grada, nije neki veći problem.
Sve u svemu, neka sajma. Neka gužve. Neka se ljudi sreću, druže, pričaju, kupuju.
Nego nas je zagolicala „tvrdnja“ jednog našeg građanina, koji nam je onako usput dobacio, kako sajma na toj lokaciji, neće biti čim se završi gradnja, nove stambene zgrade. Na naše pitanje „Zašto“, odgovor je bio, „jer je gradi „gazda“ ovoga grada“.
Ne bi se složili s izrečenim, jer vjerujemo kako su „gazde“ grada, ipak građani. Neka sajma, neka gužvi, uživajmo u njima. Zar se ne veli, kako samoća ubija?
(Adriano Šćulac) 21.08.2024/09:45