Irene Franković:`Blagoslov je što veliki dio naših žitelja gleda zajednicu, kao svoje dvorište i uvijek su spremni kada treba nešto napraviti`

Zadovoljstvo da se neka duga težnja privodi kraju, najljepši je dio mog posla načelnice

Načelnicu Općine Sveta Nedelja, Irene Franković, pitali smo, što bi izdvojila kao najznačajnije za šestomjesečno razdoblje ove godine?

Kao najznačajnije, izdvojila bi usvojene 9. izmjene i dopune Prostornog plana (PP), što je bilo veoma važno da se poljoprivredno područje u vlasništvu Općine, prebaci u građevinsko,  a sve kako bi nastavili sa demografskom mjerom za mlade obitelji.  

Ovo je za nas jedna od najvažnijih riješenih stavki, obzirom da smo jedan duži vremenski period radili na tome. Točnije godinu i pol, imali smo dva puta javnu raspravu, i dva javna izlaganja, glede izmjene i dopune PP koji se tiče Sv. Martina. Taj period rada odnio je gotovo polovicu mog mandata.

Koliko su se građani uključili u javnu raspravu?

Bilo je zainteresiranih pojedinaca s opaskama i prijedlozima, a sve u dobroj namjeri, a sada će uslijediti i javno savjetovanje za samu tu demografsku mjeru za mlade obitelji. Očekujem i pozivam na javno savjetovanje da će se pojedinci javiti.

O kojoj veličini zemljišta se radi?

Ukupno je 1,3 hektara ili 13 tisuća metara kvadratnih, a napravljeno je za otprilike 11 do 13 parcela. Parcele će biti nekih 700 do 800 kvadrata. Intencija je da bude i jedna aleja kroz novi dio budućeg naselja i da bude interpolirano u samom prostoru, tako da se pogledom primjerice sa groblja prema  Sv. Martinu vidi zelenilo i da se vide krovovi. Da nova gradnja ne narušava vizuru samoga mjesta Sv. Martin. I to je naše razmišljanje za deset godina unaprijed.

Kad smo već kod mladih, jeste li upoznati kakav je natalitet na vašoj Općini?   

Evo primjerice, ove godine 14 učenika krenulo je u  prvi razred u Nedešćini i 6 u područnoj školi u Sv. Martinu. Određeni broj djece pohađa škole u Labinu, o njihovom broju točne podatke sada nemam.

Radi usporedbe, koliko je ranijih godina, uobičajeno bilo prvašića?

Tu smo negdje u granicama statistike, imamo sada razred gdje brojimo dvadesetoro učenika, osmaši koji su ljetos završili, njih je bilo po 21/22 učenika u razredu , a imamo i razred iza tih osmaša, kojih je šestero. Broj djece zaista ovisi od godine do godine.  Imamo razred od 15 učenika, pa od 20 ali i od  šest. U Sv. Martinu škola uvijek ima od šest do osam učenika.

Znači da nisu nastala neka velika odstupanja?

Zadnjih 15-ak godina, Ne!

Imate li štogod još za istaknuti?

Dugi niz godina bila je potreba za obnovom nerazvrstane ceste na Dubrovi, od kraja parkirališta kod info punkta kocke, zgrade Turističke zajednice, pa sve do zgrade Vatrogasaca, i tu cestu smo ove godine obnovili u cijelosti. Na radost vatrogasaca, prije svih drugih, kojima je ta cesta predstavljala popriličan problem prometovanja.

I javnu nabavu, za javnu rasvjetu na Dubrovi proveli smo u prvom šestomjesečju. I evo do danas postavljeni su stupovi, slijedi postavljanje rasvjetnih tijela. I to veseli, nakon što se u Poduzetničku zonu Dubrova, dugi niz godina nije ulagalo.

Tuda prolazi županijska cesta, a svi tereni u Poduzetničkoj zoni u privatnom su vlasništvu, i ono što smo mogli napraviti za naše poduzetnike,  je postavljanje javne rasvjete. Čiji trošak iznosi 135 tisuća eura plus PDV. 

U planu je i projektiranje pješačke staze, od kraja bijele ceste na Dubrovi, pa sve polukružno prema današnjem trgovačkom centru. Tu se radi na još jednom dijelu komunalne infrastrukture, uz javnu rasvjetu. Koja je rezultat suradnje sa ŽUC-om,  pa im se ovom prilikom zahvaljujem na razumijevanju i podršci.

Znači li to, da potpuno mijenjate opći dojam ulaska u vašu Općinu iz pravca državne ceste?

Da, Poduzetnička zona je de facto (reprezentativni) , ulaz u našu Općinu.

Je li to sve, čime se ponosite u ovom trenutku, ili ima još?

Ima!  Školska sportska dvorana, tu na igralištu pored Škole u Nedešćini, za nju je napravljen glavni projekt i prošli tjedan poslan na Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, na ishođenje građevinske dozvole. O tome se pričalo posljednjih trideset godina.

Jednako se pričalo i o Dječjem vrtiću, koji je izgrađen i otvoren 2018. Vjerujem da će tako biti i sa Školskom sportskom dvoranom. Gledali smo na puno toga da se ušpara, odgovorno smo tretirali naš proračun, a sve kako bi ta Dvoran bila ostvarena.

Kako ju financirate, kojim sredstvima?

Imali smo sastanak sa našim vanjskim suradnicima u vezi EU fondova, postoji jedan natječaj otvoren do kraja studenog, nadam se, i vjerujem da će nam biti gotova građevinska dozvola da se možemo prijaviti.  

A, ako ne, upotrijebit ćemo vlastita sredstva koja smo prebacivali iz godine u godinu, i s mogućim zaduženjem, koje ne bi trebalo biti preveliko, za našu Općinu.

Je li to sve, ili ima još nešto?

Da, ishođena je građevinska dozvola za cjevovod Nedešćina - Eržišće, jedna velika želja i potreba stanovnika da se krene u obnovu cjevovoda, jer godinama postoji problem sa dotokom vode u domaćinstva. To više nisu samo želje, već dvije velike investicije, radi kojih će „bager doći u selo“ i koje bi uskoro mogle biti ostvarene.

Puno je tu, bilo nevidljivog rada za javnost,  puno prethodnih radnji koje morate napraviti prije nego idete u stvaranje idejnog projekta. Sve ima svoje rokove. Koji se mjere vremenom čekanja.

Za neki drugi razgovor obećajte pobrojiti sve faze, instance i rokove, od ideje do nečega opipljivog. Da li je to 20 ili 25 više ili manje, teško premostivih instanci, mjereno  mjesecima i godinama čekanja?  Da javnost vidi vrijeme,  proteklo kroz sustav?

Jeste li time obuhvatili sve na što ste u ovom razdoblju veoma ponosni?

Nije samo u ovom razdoblju, nego i ranije,  istaknula bih veliku brigu za predškolu i školu djece, te studenata.  Od stipendija do donacije iznosa za Školu. U kunama je to bilo 20 tisuća kuna, a sada je toliko u eurima. Jedne godine je time Škola nabavila robotiće, jer su djeca bila jako uspješna na steam području. Bili smo u tom trenutku najopremljenija škola na Labinštini i šire po el –botovima.

Logopedski aparat za potrebe djece smo omogućili, pametnu ploču, laptope. Lani se tom donacijom opremilo školu u Sv. Martinu.

Zbilja gledamo učiniti za djecu  jer tu smo mi, osim da radimo na komunalnoj infrastrukturi koja je vidljiva, i potrebna. Isto tako da na način na koji možemo, pružimo svima jednaku šansu. Barem svima neki sličan, ako ne baš jednaki početak.

Par godina smo bili jedina jedinica lokalne samouprave koja je financirala besplatne udžbenike, prije nego ih je država počela financirati. Želja nam je da olakšamo roditeljima početak školske godine, koji i u financijskom smislu bude veoma stresan. Opremiti samo jednog đaka prvaka, a da ne govorim o srednjoškolcima. 

Koliko sada brojite učenika u osnovnoj školi?

Oko 160 učenika je u osnovnoj školi plus, nekolicina učenika koji pohađaju škole u Labinu.

Vara li dojam da su vaši mještani dosta osviješteni, po pitanju suradnje i sudjelovanja, u djelima i stvarima od općeg interesa za lokalnu zajednicu?

Teško je biti objektivan, ima svakojakih dana i situacija, ali moram reći da su naši žitelji veoma spremni kada se treba organizirati i nešto za zajednicu napraviti. Da uključuju se. I to nisu uvijek isti ljudi, uvijek se nađe netko novi  i sa novom idejom, prijedlogom što bi bilo dobro i što bi trebalo učiniti i hvataju se posla. Gledaju zajednicu kao na svoje dvorište. I veliki je blagoslov svih nas, što je većina naših žitelja upravo tako nesebična. Ne gledaju svoje selo samo do kraja svoga zida, nego kao cijelu zajednicu.

Što vas tišti, ili izaziva strah, kako se nosite sa stvarima koje bi htjeli učiniti, za koje ljudi pitaju, a ne možete, jer nije samo do vas?

Najviše mi izaziva anksioznost (strah) papirologija, i to se vidi i kroz projektiranje Školske sportske dvorane.

Vaši vijećnici su pitali za rekonstrukciju i obnovu ceste od Boljevića do Nedešćine, koja je već dosta derutna?

Najviše upita bilo je za cestu od Vezo Commerca do Santalezi i to je riješeno. I upravo su otklonjeni i neki nedostaci. A cesta od Nedešćine do Boljevići , dijelom će biti zahvaćena u rekonstrukciji vodovoda do Eržišća. Tako da ćemo dijalog voditi sa Vodovodom i ŽUC-om. Naravno da smo i mi  spremni dijelom sudjelovati u tome.

Kakvo je vaše iskustvo kao načelnice, pred godinu izbora, što vas je u međuvremenu osvijestilo, a do čega ranije niste doprli?

Bila sam zamjenica bivšem načelniku, tako da sam jedan dio uvidjela već kao profesionalac zamjenik. I poslije toga preuzela dužnost, pa posebnog osviještenja nije bilo. Jednostavno svjesni ste što ste, i tu odgovornost nosite uvijek sa sobom.  Odgovornost prema žiteljima, prema svim svojim suradnicima, i prema samoj sebi. I tako svaki dan.

Koja vam je uloga u ulozi načelnice najslađa, a koja najteža?

Najslađe je baš ovo, kada nakon dugog razdoblja pripremanja, nekog projekta, vidite da su se stvari počele kretati. To mi je najdraže, evo danas sam prošla kroz Poduzetničku zonu i vidim kako su postavljeni gotovo svih stupovi za novu javnu rasvjetu  i osjetila sam veliko zadovoljstvo. Javio se osjećaj da mi je baš lijepo počelo ovo jutro (našeg razgovora). To je zadovoljstvo da se neka duga težnja privodi kraju, i to je najljepši  dio moga posla načelnice.  

Razgovarala: Katarina Šoštarić Perković

26.09.2024./09:18:48