Tri situacije su me u posljednje vrijeme razočarale ili razljutile.
Da odmah upozorim sve dušobrižnike, ne mrzim drugo i drugačije, ali mislim da svatko tko dođe raditi u tuđu zemlju, treba ispunjavati neke minimume, pa ako već nisu naučili hrvatski jezik za koji se slažem da je jako težak i nemaš ga priliku učiti na svakom koraku, bar engleski, koji je neki međunarodni jezik sporazumijevanja.
U Rapcu, u trgovini, rade dvije trgovkinje stranog podrijetla, i ništa loše u tome.
Ono što je veliki problem jest, da je poslodavac te dvije cure, zaposlio u lokalnoj trgovini gdje većinom gravitira starije lokalno stanovništvo, koje kad dođe u trgovinu ne priča engleskim jezikom.
Ali, sve i da priča, ne bi im pomoglo, jer konkretno, meni su se desile tri situacije, gdje mi ni poznavanje engleskog jezika nije pomoglo.
U prvom slučaju trebala sam kupiti dokoljenke, za što mi je trebalo 5 minuta da joj pantomimom objasnim što mi treba, jer ne razumije hrvatski, a ni engleski. Drugi je slučaj bio kada su mi trebale plastične/papirnate čaše, gdje smo također uz pomoć pantomime došle do rješenja, a pak zadnji slučaj je kada mi je trebalo 15dkg.šunke i sira, i sve sam to naručila na hrvatskom i engleskom. Ona je sve to kao razumjela, ponavljala fifteen-petnaest, da bih došla kući i imala 5dgk.od šunke i sira.
Ponovit ću, ništa protiv tih stranih radnika, došli su tražiti bolje uvjete za sebe i obitelji, ali neki standardi bi trebali postojati kod zapošljavanja, a to je bar poznavanje engleskog jezika. U početku ti je to sve simpatično, ali kad trebaš glumiti pantomimu za banalne stvari, više ti nije simpatično, nego jednostavno, odeš u drugu trgovinu.(I.A./Foto:5portal.hr)11.11.2024./09:25:01