Zrakoplovstvo za srednjoškolce iz prve ruke ili kako graditi karijeru iznad oblaka

Što se sve krije u zanimanjima pilota i stjuardese, pokušali su jučer približiti maturantima Srednje škole Mate Blažine (SŠMB) u Labinu, kapetan, Dean Čabrić, airline pilot i  bivša stjuardesa, Ariana Brnetić, senior cabin crew.

Ovaj uzajamni razgovor u živo, održan u knjižnici SŠ MB, vodila je i moderirala prof. Amneris Ružić Fornažar.  Kapetan Čabrić i stjuardesa Brnetić, najprije su jednim dijelom predstavili svoje karijere u avijaciji,  te prisutnima pokazali put, kojim i oni, maturanti mogu zakoračiti u ovo, nepoznato područje rada.

„Da bi to zvanje ostvarili,  najvažnije pitanje za svakoga od vas je, „ da li sam sposoban, da i ja to radim?“ , rekao je Čabrić i naglasio, „Da netko postane pilot ili pilotkinja, stjuardesa, sam treba vidjeti da li ima te predispozicije, jer vi sami sebe,  najbolje poznajete.

Najvažnije su psihofizičke osobine,  perfektan vid, sluh i kompletno zdravlje. I da sebi odgovorite na pitanje, „Jesam li odgovorna osoba?“ Sami morate znati, jeste li, ili niste? Kada nešto radite, da li to i stvarno radite?

Školovanje može biti u nekoj avio kompaniji ili privatno. Vi se opredjeljujete za pilota civilnog zrakoplovstva ili vojnog, a možete se školovati i za sportskog pilota.

Uvjeti su veoma rigorozni za prijem na akademiju, i važno je da budete veoma odlučni sami sa sobom, jer u vojnoj avijaciji uče vas kako bombardirati i raketirati. Vi morate znati da li to želite i da li možete raditi to,  što država od tebe traži.

Kada postanete vojni pilot, imate nevjerojatnu moć, ogromnu snagu, vas se učilo kako da bombardirate i raketirate, a da sami točno znate što to znači. Atomske bombe su pale na Hirošimu i Nagasaky, pa znate što je to. Daleko najveće je letenje u vojnoj avijaciji, kao da voziš formulu 1. Za civilnu avijaciju važi drugačiji način školovanja.

Odgovornost za ljude koji su platili kartu da stignu na svoju destinaciju, jako je velika. Jer svi ti ljudi iza sebe imaju nekoga. Mamu, tatu, baku, sestru, brata, dijete, a nema druge osobe u zrakoplovu osim nas, kopilota i kapetana, koji su odgovorni za sigurnost toga leta. Pilot ne uči da bi dobio ocjenu, ili da samo nekako prođe. Toga kod pilota nema. Ili imaš standard ili ne. Nešto između ne postoji. Ili to radiš ili ne radiš?  Jer kada si u avionu, nema ti, kao u školi, netko prišapnuti. Jer svih 200 ili 300 ljudi koji otraga sjede, ovise samo o tebi. I ti si taj koji garantiraš njihovu sigurnost“, govorio je detaljnije kapetan, Čabrić a poslije odgovarao na pitanja maturanata.

Ariana Brnetić , kao šefica trima stjuardesama, koje su radile svaka svoj posao, i točno se znalo što tko radi u avionu, rekla je, „kao što postoje činovi u kokpitu, tako postoje činovi i u kabini. Za posao stjuardese pohađa se tečaj koji traje dva mjeseca i moguće je sezonsko zapošljavanje, baš zbog dodatnih sezonskih letova. Na tečaju se uči prva pomoć pri požaru, evakuacija i prisilno slijetanje, slijetanje na vodu, a kasnije i napredna prva pomoć, porođaji, pomoć prema paničnim putnicima. Ima tu  i šaljivih situacija. Ljudi se najčešće boje i moramo se educirati za pomoći paničarima. Kako ih umiriti, a utješi ih lijepa riječ. Oni gledaju naša lica, i ne smijemo biti zabrinute“, govorila je Brnetić.

„U tih 7/8 godina letenja lijepo smo se proveli, vozili smo nogometnu reprezentaciju, nogometni klub Dinamo, misice, izbjeglice iz Lmpeduze, koji su htjeli ući u Europu, vraćali smo ih u Afriku. Za Crveni križ vraćali smo zatvorenike iz pustinje u Marakeš, nakon 36 godina što su bili u pustinji. Vojsku smo vozili u Afganistan, u Kabul. Imali smo letove iz Dubrovnika i Splita i tamo živjeli. I nikad nisam išla sa osjećajem da radim, jer timski rad bio mi je najveće povjerenje.

Posao je jako zanimljiv, dinamičan i nestabilan i oblikovao me je za cijeli život. Naučio me da se znam nositi sa stresnim situacijama, i donio mi je puno pozitivnih stvari. Cijela ta organizacija koju sam tamo imala prilikom školovanja i timskog rada u avionu, na snalaženju u kriznim situacijama, ogromna je baza iskustva koja te oblikuje i u svakom slijedećem poslu kojeg sam obavljala, to mi je bio veliki benefit, kao niti jedna škola ili tečaj.

 Teško je bilo, radili smo u svakakvim uvjetima, skučenim avionima, timski rad, radiš sa svakakvim ljudima, nije svaki dan isti, mijenjaš stalno tlak zraka, više puta na dan, kad smo polijetali, slijetali, to je isto  jedan fizički strah i važno je piti puno tekućine, suhi je zrak. Stekla sam pozitivnih iskustava i svakoj mladoj osobi bi predložila da dok nema obitelji pokuša, da izađe iz svoje zone komfora , i umjesto da ode raditi u Plodine ili negdje u Valamar, da ode u avio kompaniju“, poručila je Ariana Brnetić. Da stekne to iskustvo za svaki sijedeći posao, koji će kasnije raditi.  (K.Š.P.)04.12.2024./08:30:28