Teška vremena, prijatelju

Čovjek je po prirodi plašljivo biće,  od najmanjih nogu učen o strahu od štriga, baba roga,  vještica  na metli, baubau,  kasnije upozoren na strogog policajca, šefa, poreznika. I kad su strahovi jednom stvoreni, počnu se javljati u raznim situacijama a da se pravi odgovor ne zna, kuda ići,  gdje stati, ni kako pobijediti.

Vidi se samo da je na rubu nečega  strašno, zbog čega se osjeća užasna nelagoda, uz koju čovjek vidi da nema nikakvih šansi.  

Sve se događa u čovjeku, slomljenom zbog straha kroz koji prolazi. I zbog kojega se boji, ponekad i svoje sjene, jer ga je strah pa bježi, a što više bježi, strah ga sustiže i čini mu se postaje sve jači.  I taj začarani krug se sužava.

Čini se da svatko može postati zvijezda kad su vremena dobra,  ali što kad su loša, i kada se izdaleka vidi da nema nikakvih šansi ? Što je tada?

Tada su prilike da se čovjek osjeti živim i da napreduje dalje od sebe, i da tada raste. Da od straha ne bježi,  jer se od nekih stvari pobjeći ne može.  A to je i strah. Zato koliko god se bojali, strahu se treba približiti, s njime suočiti, jednostavno  primaknuti se onome što čovjeka plaši.  Čega se više boji, više mu se približiti, jer samo tako će znati o čemu se zapravo radi.  I saznati koliko toga  se još može učiniti.

To naprezanje do posljednjih granica, i tvoje će  granice izdržljivosti pomicati, i one će se širiti,  ne samo na jednom, već na svim područjima tvog života. Kada odlučiš, a odluči čim prije, i suoči se s onim što kod tebe stvara strah, jer time svoj strah pretvaraš u svoju moć i tako dobivaš snagu. Ono za što kažemo da su teška vremena, nisu tu da bi bila teška, već da bi tebe učinila jačim. Jer koga zanimaju slabići?

I zato prigrli svoj strah,  to je tvoj istinski prijatelj, tu je iz razloga da ti pokaže koje zapravo sjajne vještine imaš. A da za njih ne znaš, jer nikada do sada nisu upotrijebljene. Kad stvari postanu teške, tada vidiš tko si zapravo. I koliko dobrim možeš postati.

U dobru je lako dobar biti. Može to svatko. Ali ne i u nesigurnim vremenima, kad su iskušenja kroz strahove blagoslovi za neke ljude, koji se takvima ne rađaju, već se suočavaju sa strahovima uz koje se razvijaju da bi takvima postali.  A koje većina prestrašenih, nikada neće  sustići.

A kako se ponaša većina? Sabije se u svoje sigurne zone komfora, i kad nastupe teška vremena, povuku se, kao u svoje bunkere, i odbijaju sve što ih poziva izvan njihova sigurnog područja, dnevnog boravka, radnog mjesta.  Njihove večernje čaše piva i nedirajuće slobode. Na svoju nesreću time odbijaju mogućnost za svoj rast. Jer hrabri ne bježe , to čine smo slabići. Hrabri pojedu svoj strah, prije nego će dozvoliti da strah pojede  njih.  (08:17/13.02.2018.)