Neću o utakmici imali ste je prilike pratiti uživo na našem portalu. Nije ni važno tko je zabijao, tko je branio, ma nije više ništa važno. Od nekih osporavani, nekih kritizirani, neki im nisu vjerovali. Pišem ovaj člančić bez spominjanja i jednog imena ili prezimena. Jer to su oni, naši Kovari. Postigli su ono u što su mnogi na početku sezone teško vjerovali. Danas je kraj uspjehu, barem za sada. Namučit će oni mnoge i u Premijer ligi, čiji su od nove sezone članovi. Ostala je još revijalna utakmica posljednjeg 22 kola u Labinu, protiv Dubrovnika, No, znam da za junake Mladog Rudara, neće biti revijalna, pobijedit će oni i to, Za nas gledatelje, je pak jako važna, moramo doći u tisućama, pa makar se u dvorani izmjenjivali. Moramo im čestitati, stisnuti ruke i reći – HVALA MOMCI – VI STE SPORTSKI PONOS NAŠEG GRADA. Tako bi puno toga htio izbaciti, emocija napisati, ali to je nemoguće, zar ne? Pa završavam, sa čestitkama u ime nas s portala. Zavaljujem i Alenu Vozili, posebno Ninu Bažonu, trčali su po dvorani, Nino stalno javljao rezultat, Alen je za to bio previše nervozan. Igrači nisu, ostvarili su još jednu veliku pobjedu. Nakon 18 godina su opet u najelitnijem razredu hrvatskog rukometa. gdje i pripadaju. Hvala vam dečki…i najveće čestitke.
(Adriano Šćulac)