`Osvojen` Sisol u sklopu manifestacije „Zvončić zove u Plomin“

U organizaciji Turističke zajednice  Općine Kršan, ova treća nedjelja u svibnju okupila je ljubitelje prirode,  pješačenja i planinarenja, u potragu za Plominskim  zvončićem čije se stanište nalazi na Sisolu, planini iznad grada Plomina na 834 metra nadmorske visine.

Jutro je osvanulo sunčano, ali je bura jačala već do okupljališta na Plominskoj placi, polaznoj točki prije penjanja i kratkih, ali veoma važnih uputstava. Podijelio ih je voditelj, član Planinarskog društva „Elektroistra“  Pula, Aleksandar Daić.  Upozorivši grupu entuzijasta na poskoke, kojih u ovo vrijeme, na ruti kojom se uspinje ima. Krenulo se kraćom, ali strmom stazom, na mjestima sličnijoj penjanju na tavan. Pa su se štapovi, tko ih je ponio, pokazali kao jako koristan pribor.

Kako se podizala nadmorska visina, bura je jačala, kao i znoj ne samo s lica, već ispod ruksaka diljem leđa. Do Plominske gore stiglo se relativno brzo, taman pred planiranu marendu.  Malo dalje, na ruti za Sisol, u nekoj zavjetrini. Jer na prostranstvu Plominske gore, bura je brisala, naročito mokra leđa. Oblačilo se duge rukave, i pokrivalima štitilo glavu. Sisol je bio blizu, vremenski. Samo nitko nije znao, tko je mjerio vrijeme.

Trebalo je nastaviti dalje, žustrim korakom, dok ljepota netaknutog krajolika osvaja sva čula. Tišinu prirode, nadjačava slika boja i opojnih mirisa  aromatičnog bilja. Pogled u daljinu otkriva više od umjetnosti.  Brod na pučini,  gledan s hrbta Sisola djeluje poput kutije šibica, iza kojega ostaje samo bijeli trag, na plavoj boji. Kao da ga je netom  povukao umjetnik kistom, uronjenim u bijelu temperu.   Na lijevo je sva raskoš  obrađenih polja, Čepić i šire. Poput najfinije Kraševe Bajadere, slažu se boje zemlje i slasne čokolade.

Ali do vrha ima još uspona,  sve većih i oštrijih gromada kamena, preko kojih ni štapovi ne koriste, jedino ruke i pažljivi koraci s jednog kamena na slijedeći. Očekivanu zavjetrinu, grupa nije dočekala gladna. Posjedalo se uz usku stazu i prionulo marendati. Što je tko ponio. A onda se uključilo navigacije, koliko je doista još potrebno do vrha Sisola? Povjeravalo se na mobitelima. Na sreću diljem uspona, signali svih mobilnih operatera bili su pouzdani.

S dozom žaljenja, moralo se pozdraviti od dijela ekipe, koja je u etapama odustajala, od uspona. Neki čak pri samom vrhu, od straha pred gromadama čistog kamena, gdje nije bilo ni grane ni travke, za koju bi se primilo.  Ali, Sisol je osvojen, ove nedjelje, 20.svibnja, na čast i u znak zvončića, čija nas je bogata raskoš dočekala na zidinama starog Grada Plomina.  (Katarina Šoštarić-Perković) 21.05.2018./08:05:53