Gradska galerija započela je ljetnu izložbenu sezonu tradicionalnim predstavljanjem velikana hrvatskog slikarstva

LABIN - U petak 01. lipnja u Gradskoj galeriji otvorena je izložba „Licentia Poetica“, svima dobro nam znanog  profesora Ivana Obrovca.

Ivana Obrovca u svom je uvodnom govoru predstavila Tea Bičić, akademska slikarica i voditeljica programa Gradske galerije koja je i sama Obrovčeva učenica.

Obrovac je živuća legenda našeg poluotoka. Rođen je u Smoljancima daleke 1937. Pa od onda kao i danas živi između svog rodnog sela i Pule. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Alberta Kinerta. Osim grafici, slikarstvu i kiparstvu svoj je veliki dio života posvetio pedagoškom radu po čemu je i najpoznatiji  među svim generacijama. Od 70-ih godina prošlog stoljeća pa sve do umirovljenja 2004. godine, obogatio je i u život otpratio nekih 35 generacija učenika u kojima su gotovo sva imena današnje kulturne i umjetničke scene Istre i mnogo šireg područja. Upravo je on idejni začetnik i utemeljitelj današnje Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli, a svoj je pedagoški put započeo od pulskih osnovnih škola, zatim u COUO Branko Semelić na odjelu za dekoraciju i dizajn, do konačnog osnivanja Škole za primijenjenu umjetnost  i dizajn Pula kojom je najprije gostovao u dvije učionice Ekonomske srednje škole nekoliko godina, a tek je onda ta škola dobila i svoju zgradu, u kojoj se nalazi i danas.

Dobitnik je niza strukovnih i javnih priznanja za svoj rad; Redom Danice Hrvatske za zasluge na području prosvjete i devet strukovnih likovnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu. Uz predani pedagoški rad, odradio je niz tehnoloških i teoretskih istraživanja na području likovne umjetnosti.

Izlagao je na više od 40 skupnih te tek petnaestak samostalnih izložbi u zemlji i svijetu. Relativno mali broj samostalnih izložbi u dugogodišnjoj karijeri znači pravu privilegiju izlaganja njegove samostalne izložbe kojom se ovom prilikom može pohvaliti Gradska galerija Labin. U Labinu profesor Ivan Obrovac izlaže po prvi puta samostalnu izložbu na kojoj imamo prilike vidjeti radove iz 2009. godine pa sve do najrecentnijih radova njegovog ogromnog stvaralačkog opusa. Izloženo je 30 radova galerijskih formata u kombiniranoj tehnici na kartonima i papirima.

O radovima je na svečanom otvorenju izložbe govorio Mladen Lučić, likovni kritičar, viši kustos, muzejski savjetnik Muzeja suvremene umjetnosti Istre i autor texta u pratećem katalogu izložbe. Nazvao ga je „čuvarom modernizma“ naglasivši njegovu prisutnost i pojavnost kao velikog Slikara, a ne samo kao profesora :

„Premda je kao pedagog zaslužio spomenik ili barem da škola koju je osmislio i suosnovao nosi njegovo ime, prvo što bi trebali vezivati uz Ivana Obrovca je pojam slike. Jednostavno stoga što je on svoj život identificirao sa slikarstvom, potpuno mu se podredio i postavio ga na vrh pijedestala životne istine, odnosno smisla i bitka ovozemaljskog, ali i transcendentalnog bivanja. U skladu sa svojim životnim stavovima, koji su u svojoj biti egzistencijalističke naravi i svjetonazora, Obrovac i slikarstvu pristupa na taj način, odnosno smatra ga utjelovljenjem usamljeničke opstojnosti pojedinca, koji nema i ne želi imati nikakvih dodira s dominantnim ideologijama i aktualnom političkom i socijalnom zbiljom. Već u svojim ranijim, bolje rečeno prvim slikama, Obrovac to iskazuje svojim strukturalnim, materičnim i slojevitim izražavanjem, već tada držeći se načela da je čovjekova individualnost uvjet njegovim moralnim vrijednostima.

Obrovac je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1969. godine u grafičkoj klasi prof. Alberta Kinerta koji mu je ugradio zanatski perfekcionizam, ali i svijest da grafika i slikarstvo lako postižu suživot, što je Ivan aklamacijom prihvatio te mnoge njegove slike zazivaju grafičke postupke koji jednakopravno sudjeluju u gradnji jedinstvene kompozicije sa njenim kolorističkim ili gestualnim, pikturalnim elementima. Općenito se može utvrditi da Ivan Obrovac, tijekom svog cjelokupnog umjetničkog puta, čini izvjesni slikarski gesamtkunstwerk fuzionirajući slikarske i grafičke tehnike, apstraktne i figurativne odrednice, znakovlje i simbole, narativnost i metajezičnost, deskripciju i asketizam. Najčešće to čini u jednom formatu (sam će reći da nikad nije bio svjestan zbog čega je on uvijek okomit), jedinstvenoj kompoziciji koja osim navedenog koristi i probrane citate modernističkih pokreta. Međutim, ti citati nisu namjerni, već vođeni majstorovim ductusom spontano izlaze iz memorije svijesti, te se sadržajno i kompozicijski raspoređuju upravo tamo gdje trebaju biti.

Ranije sam naveo autorovu godinu diplomiranja kako bih naglasio da je likovno stasao u umjetnički izuzetno zanimljivom vremenu, jer tada je učio slikarstvo, a govorilo se o njegovoj smrti, prigrlio je modernu, a ona je postupno odumirala, pobjegao je od društveno - političke zbilje, a ona je postala ekvivalent vodećem konceptualnom izričaju. Nije bilo težeg i izazovnijeg trenutka za umjetnika koji tek treba izabrati put kojim će krenuti. 

Premda uvijek svjestan recentne stvarnosti oko sebe, ali i vjeran poslanju umjetnosti koja treba biti duhovnom nadgradnjom takvih zbivanja, Obrovac odlučuje svojem slikarstvu dodijeliti ulogu estetskog i etičnog korektiva koji će objediniti slikarska znanja i spoznaje te zanemariti društvene uzuse, važeće pokrete i dolazeće trendove. Pitanje stila ne traži u eksplicitno programski deklariranim pravcima, već u sintezi tradicije i suvremenosti izbjegavajući podjele na kolorističko i akromatsko, ekspresivno i konstruktivno, gestualno i tautološko, figurativno i apstraktno. Radi se o visoko rafiniranom pristupu slikarskim probemima baziranim na tradiciji i avangardnim pokretima prošloga stoljeća gdje nam Obrovac nenametljivo kazuje priču o istinskim i povijesnim vrijednostima modernizma. Iz svakog poteza njegova kista podjednako progovara erudicija kao i istančani slikarski nerv koji će slojevitu kompoziciju zasnovanu na strukturalnom slikarskom znakovlju odjenuti u ruho suvremenosti, bolje rečeno bezvremenosti, jer njegove slike nadilaze prostorne i vremenske odrednice. Sam Obrovac svoje će slikarstvo definirati kao transfigurativno, pri čemu zaziva misao Elie Faurea koji je još početkom prošlog stoljeća tvrdio da je umjetnost svih vremenskih razdoblja postala suvremenom, ali u njegovom stvaralaštvu prisutni su i postmodernistički postupci koji pod pojmom transfiguracije podrazumijevaju premještanje artefakata iz izvornih konteksta u drugačije diskurse, pridodajući im time nova očitavanja i značenja. Obje ove definicije transfigurativnog itekako su imanentne slikarstvu Ivana Obrovca koji je vrlo brzo svoje umjetničke stavove proširio i na edukativno područje djelovanja koje postaje nedjeljivim segmentom autorove životne i umjetničke prakse. Bilo da predaje, piše, razgovara ili da slika, Obrovac vrši istinsku misiju umjetnika, onoga koji je svojim stvaralaštvom, idejama i svjetonazorima svima nama potreban kao lučonoša etičnosti i duhovne higijene, što nam on nesebično dariva s rijetkom i nadarenom sposobnošću da takvu prosvjetiteljsku misiju ogrne i plaštom uzbudljivog i slojevitog, a ujedno duboko moralnog i etičnog, po svemu jedinstvenog kreativno - estetskog čina. Jer, Ivan Obrovac jest Slikar.“

Nakon Mladena Lučića prisutnima se na otvorenju obratio i sam autor, obrazloživši ukaratko proces nastajanja svojih slika, naravno ne u tehnološkom smislu već misaonom, dajući pri tom jasne upute kako bolje gledati njegove slike uzimajući u obzir da je svaka slika poput čipke pletena od kadrova decimetra kvadratnog. Nakon njegovih zahvala organizatorima izložbe u toploj atmosferi koja je za čas poprimila subjektivne elemente istaknuo je još nekoliko bitnih trenutaka svoga životnog djelovanja te se pri tom javno zahvalio i svojim učenicima koji su shvatili njegovo pedagoško poslanje stvaranja takozvane „vojske“ novih kreativnih umova koji će pokretati stvari sada i u buduće u nekim novim i boljim smjerovima za generacije koje slijede.

U ime Grada Labina izložbu je otvorila zamjenica gradonačelnika gospođa Federika Mohorović Čekada zaželivši autorovoj „pjesničkoj slobodi“ još mnogo novih radova i izložbi.

Izložbu se u Gradskoj galeriji Labin može pogledati do 30.lipnja svakog dana osim nedjeljom.