U petak 06. srpnja u labinskoj Gradskoj galeriji otvara se samostalna izložba velikog umjetnika Zlatka Price, naziva „Plavi paviljon“ . Svečano otvorenje je u 20:30 sati, a o izložbi i autoru govorit će povjesničarka umjetnosti, Branka Arh.
Zlatko Prica rođen je u Pečuhu u trgovačkoj obitelji. Po završetku prvog razreda i nesretnog loma njegove obitelji, godine 1922. seli s majkom u Zagreb. U Zagrebu nastavlja školovanje i godine 1936. upisuje Umjetničku akademiju. Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga Omera Mujadžića, Krste Hegedušića i Ljube Babića. U završnoj godini pokazuje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova 1940. godine dodijeljena Pariška stipendija koju je određivao Kolegij akademije.
Prvu veliku izložbu priredio je u Umjetničkom paviljonu u travnju 1941. godine u Zagrebu. U ljeto 1943. godine odlazi (sa suprugom Zdenkom, sestrom Nikole Reisera) u partizane, gdje se naročito angažira u kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a. Kruna tog napora su ilustracije (zajedno s Edom Murtićem) potresne poeme Jama hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića.
Iza rata putuje na kraća studijska putovanja u Pariz 1948., te Indiju i Brazil 1952. godine. Nakon toga radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do kraja svog radnog vijeka. Bio je osnivač i član likovnih skupina "Grupa 58." i "Grupa »Mart«" koje su djelovale u Zagrebu. Potkraj šezdesetih godina bio je jedan od utemeljitelja zagrebačke Galerije Forum.
Godine 1981. dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Iste godine postao je izvanrednim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 1988. godine njenim redovnim članom.
Čitavo to vrijeme intenzivno izlaže u zemlji i inozemstvu. Neumorno stvara na razmeđi između Samobora i svojeg ljetnog boravišta Tara u Istri. Umro je 2003. godine u Rijeci.