Ime je znak- Nomen est omen

Zapamtite ime.! Koliko puta vam se dogodilo da nakon rukovanja i upoznavanja s nepoznatom osobom, koju vam je netko predstavio, kao i vas njoj, već u slijedećem trenutku niste znali ime, koje ste upravo čuli.  U razgovor ste krenuli,  mudro šuteći  samo da se ne razotkrijete jer više niste imali pojma kako se zove osoba ispred vas. Ne usudite se upitati da ne ispadnete glupi,  za ime, koje ste zaboravili, a netom prije rečeno vam je.  

Možda niste pažljivo slušali kod predstavljanja osobe, a možda ime niste jasno čuli. I što ste učinili? Ništa! A nastavili ste dalje razgovor kao da je ime osobe, nebitno. A nije. Jako je bitno. Nomen est omen, rekli su stari Latini. Ime je znak.!

A kako se vi osjećate ako neka osoba ne obrati pažnju na vaše ime?. Nije vam svejedno. Zapravo osjećate se malo povrijeđeno, pa pomislite, vidi ga, nije mi ni ime u stanju upamtiti.

A kada se netko drugi zainteresira za vaše ime, pa vas još pita kako se ono pravilno izgovara, drago vam je. Osjećate se dobro, pa i važno.  I drugačije gledate na osobu kojoj je stalo da vaše ime izgovori upravo onako kako vi želite da se ono izgovara.

Znajte da je potpuno isto i u obrnutom slučaju. Ime je znak. Ime je važno. Svakome! I, zapamtite ga. Potrudite se i zapamtite mu ime.

Ukoliko je komplicirano, i ne usudite se ponoviti ga, da ne bi izrekli krivo, slobodno zamolite osobu da vam pomogne, kako bi ga naučili ispravno izgovoriti. Bit će joj drago da se interesirate. Ime je važno, svakome.

 A da izbjegnete zaboraviti ime, već u momentu rukovanja, slobodno ga ponovite, jednostavno recite,  drago mi je gospodine  „ y“ i tada samo ponovite njegovo ime. Manja je vjerojatnost da ćete ga zaboraviti, već slijedeći trenutak ako ste ga odmah glasno izgovorili.

I u razgovoru koji je potom krenuo, puno će vam pomoći ako ime te osobe upotrijebite još nekoliko puta. Razgovor će biti prisniji i živahniji, jer svatko voli čuti svoje ime, i znati da se obraćate baš njemu.

 Nisu rijetke ni situacije u kojima odjednom upoznajete više osoba. Recimo na nekoj svečanosti. I dok se sa svima rukujete da vas ne bi uhvatio strah od zaborava, „kako se na kraju tko od njih zove,?“ slobodno se možete poslužiti odmah njihovim imenom. I reći„Drago mi je g. „X“ . i tako redom, kad svakome umjesto samo drago mi je, još ponovite i njegovo ime, već ste učinili jedan korak više. Dali ste drugoj osobi veću pažnju, i privukli ste od te osobe, na sebe više pažnje.

Ono što se događa vama, događa se i drugima. Da oni, ne zapamte recimo vaše ime, a ne usude se pitati da im ga ponovite. Ali, i vi možete pomoći, pa u razgovoru, koji je uslijedio, vi sami pronađite priliku da ubacite svoje ime u kontekst razgovora, koji se upravo vodi. Da li vam se  netko obratio, za pomoć ili s neobičnom ponudom, pa spomenete i svoje ime, i dalje nastavite razgovor.

I vama i njima bit će veoma drago, kada se prvom prilikom slučajno sretnete, pa kažete Ooo, Dobar dan, kako ste gospodine „Ime“?  Ljudi vole znati da ste ih zapamtili po imenu.