`Jezik živi onoliko koliko ga koristimo, stoga nemojmo ignorirati materinji jezik i otrgnimo ga od zaborava`, poručila je sinoć dr.sc.Lucija Puljak, u sklopu stručnog predavanja održanog netom prije `Ćakulode na Turjone`.
`U školama brane djeci da se koriste materinjim jezikom. Moraju govoriti isključivo standardnim hrvatskim jezikom. I to nije dobro. Na taj način prekida se niz od misli do jezka. Misao je trodimenzionalna i najlakše ju je prenijeti i uobličiti na materinjem jeziku. Korigiranjem djece, iz dijalekta u standardni jezik, usporavamo i ometamo njihovu komunikaciju te stvaramo strah od jezika. Na taj način djeca neće nikada biti niti dobri govornici standardnog jezika`, poručila je dr.sc.Puljak. Kao jedno od dobrih rješenja problema istakla je da se u škole uvede materinji, dijalektalni jezik, jer kako veli, standardni jezik će kroz život naučiti, a dijalekt mogu samo kod kuće, ukoliko ima još aktivnih govornika.

Dr.Sc.Lucija Puljak
Dr. sc. Lucija Puljak - rođena 21. listopada 1952. godine u Supetru na Braču. Diplomirala, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom cijeloga radnog vijeka, koji je provela na različitim poslovima u neposrednoj odgojno obrazovnoj praksi (odgojitelj predškolske djece, školski pedagog, učitelj hrvatskoga jezika, ravnatelj srednje ili osnovne škole) bavila se znanstvenoistraživačkim i stručnim radom. Znanstveni i stručni rad najneposrednije povezuje s metodologijom i metodikom poučavanja te dječjim kognitivnim i jezičnim razvojem. Autorica je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih članaka, ali i udžbenika za osnovnoškolsku djecu te priručnika za učitelje.
Alan Žic, novinar i publicista, jučer se osvrnuo na život i djelo Labinjana Mattea Bartolija, utemeljitelja metode proučavanja izumrlih jezika. Dotaknuo se veljotskog jezika za koji je istaknuo da je jedan od rijetkih umrlih jezika za koje se zna točan datum i sat njegova nestanka, a koji se zbio smrću njegova posljednjeg govornika – Krčanina Anotonija Udine Barbura. Priču o zamrlom jeziku žitelja grada Krka Žic dijelom bazira i na povijesnim zapisima dvojice austrougarskih lingvista, spomenutog Mattea Bertolija i Antonija Ive koji su koji su posljednji razgovarali s njime i zapisati oko 2.800 riječi.

Alan Žic
Siniša Vuković održao je predavanje na temu `Biblija u svojim čakavskim javljanjima`. `Hrvati pretjeruju u mnogočemu, no ne i tamo gdje bi trebali. Služe se s tri jezika, čakavski, štokavski i kajkavski i velikim brojem dijalekata, a to nije mala stvar`, poručio je Vuković. Što se čakavice tiče, veli kako je taj jezik kroz povijest imao i malo sreće jer su se važni tekstovi pisali na čakavštini te je na taj način sačuvana kroz povijest. `Moramo se zapitati kakav bi danas bio standardni jezik da je zaživjela biblija Bartola Kašića. Objavljena je jako kasno i dragocjena je građa za jezičare arheologe`, poručio je Vuković te nastavio, `Talijani su standardizirali svoj jezik na Petrarci, Alighieriju, a mi smo imali priliku to učiniti na čakavštini, no nismo. Moramo se potruditi da očuvamo čakavski jezik. On će živjeti dok ga prenosimo na našu djecu. Ja sam svoj selački dijalekt naučio od mog noneta i uz svoju stras uspio sam ga otrgnuti od zaborava`, poručio je Vuković.

Siniša Vuković
Vuković je odrastao u Selcima na otoku Braču gdje se i školovao. Studirao je hrvatski i talijanski jezik s književnostima na Filozofskom fakultetu u Splitu. Tekstove je objavljivao u najuglednijim hrvatskim listovima i časopisima. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva skladatelja. Autor je ukupno 20 knjiga. Kolekcionar je Biblija na različitim jezicima i pismima, te njegova privatna biblioteka sadrži preko 200 knjiga na 100-tinjak jezika i pisama. Preveo je na čakavski idiom bračkih Selaca kompletan Novi zavjet, te dio starozavjetne Knjige postanka, Pjesmu nad pjesmama i neke psalme.
Stručni skup je održan u Narodnom muzeju u sklopu projekta `Ćakuloda na Turjone` koji provodi Loredana Ružić Modrušan. (Ivana Ahmičević)01.09.2018./08:42:29