La Loggia - oaza srodnih duša, topline i poezije

U subotu, 16. veljače 2019. godine, s početkom u 19 sati, u Labinu u restoranu La Loggie, diffused hotela, održana je pjesnička večer u nazočnosti labinskih pjesnika i nekolicine njihovih gostiju sa strane. Odluka o susretu donijeta je vrlo lako i spontano na zajedničkoj kavici nekoliko po peru srodnih duša na inicijativu Valentine Načinović. Pjesničkoj večeri je nazočilo 16 pjesnika (Franko Kalac, Đulija Miletić, Bruna Gobo, Ornela Gergorić, Rina Miletić, Zdenka Načinović, Suzana Mušković, Sanja Depikolozvane, Barbara Špiljak, Mladen Bastijanić, Miranda Škalamera Verbanac, Teodor Gobo i Biserka Vuković). Pjesnikinje i pjesnici su kazivali i čitali svoju poeziju, slobodne tematike, ali s obzirom da se slavilo Valentinovo prevladavale su ljubavne note prilagođene tom danu. Bio je to i svojevrstan kolaž standardnog hrvatskog jezika obogaćen dragim nam dijalektima, pa se mogao čuti međimurski, zagorski, labinjonska cakavica kao i drugi idiomi naše Istre. Da je atmosfera bila po mjeri pjesnika, ne treba posebno naglašavati, jer su svi susreti pjesnika upravo takvi, spontani, topli, srdačni i puni pozitivne vibracije.

Jedna tiha djelatnost odvija se daleko od očiju promatrača. U kutku samoće, u društvu sa svojim unutarnjim bićem, sa spektrom emocija koje obuzima pjesnika, sa komadićem olovke i djelićem praznog papira nastaju žive tvorevine srca i duše. Ostaju u svjetlu nutrine dok pjesnik, to čuđenje u svijetu, svoju čaroliju duše ne odluči okrenuti suncu i podijeliti je sa čitateljem.

Kažu mudri ljudi da je Labin grad nekoliko republika...ona iz legendarne 1921. god. ušla je u podsvijest svakog bića koji obitava u pitomim krajolicima drage nam Istre, druga je Labin Art Republika, ona je raskošna, stvaralačka, umjetnička, njenim stvaraocima potrebne su boje i kist, njihova djela čekaju po mnogim labinskim galerijama i vrlo često iz njih se presele u nečiji privatni kutak kojeg oplemenjuju. Treća, ona skromna, samozatajna, svjetlom ozračena je LABINSKA PJESNIČKA REPUBLIKA. Ne treba biti skroman, treba reći da nju čine samozatajni kreativci koji nemaju ambicije dodirivati zvijezde, ali snažnim unutarnjim porivom svjetlu dana žele obznaniti da postoje, da pišu, da stvaraju, da svoje uratke dijele sa srodnim dušama širom lijepe naše, javljaju se na natječaje, ne ostaju bez nagrada, oni pronose ljepotu i posebnost svoje cagodar CA BESEDE koja se govori, piše, pjeva, o kojoj se zna i o kojoj još od pravijeka naših predaka postoje lijepe priče. Priča o stihu je istovremeno jednostavna ali i dirljiva, ona je najljepša odrednica i ispovijest iskonski iskrene senzibilizirane pjesnikove duše, ona je svjetlo koje u pjesniku zrači do momenta dok ne izađe na svjetlo dana. 

Tek tada sjaji punim sjajem, tada postaje zajednička, dostupna svakome tko je poželi razumjeti. Poezija se voli, za njom čeznu oni koji možda nisu dovoljno hrabri otvoriti prozore svoje duše. Poezija otkriva cijeli spektar emocija, pažljivo odabrani motivi rado će čitatelja odnijeti u svijet imaginacije ali istovremeno će ostati čvrsto na zemlji zadivljen umijećem oblikovanja riječi u novo tkivo koje zna kucati samo za čitatelja. Kad se otkrije i njezina liričnost, melodija i ritam, osjetiti se može preporođenost cijelog bića, čitatelj je očaran vlastitim saznanjem da ništa nije skriveno, da je sve u nama i da svatko od nas u sebi posjeduje velike količine svjetla, koje svakako treba podijeliti. Stihovi moraju poletjeti iz svog izvora do nečijeg srca koje će ga zavoljeti baš takvog kakav on jeste.

Sljedeće LABINSKE VEČERI POEZIJE pjesnici su zakazali za 9-ti ožujka 2019. godine na ostom mjestu u isto vrijeme. O svemu ćete informaciju imati na vrijeme.

Svima koji su plodovima srca i duše oplemenili večer jedno toplo hvala, a dobrim i uljudnim domaćinima zahvalnost je izraz srca svih pjesnika za sve lijepo i dobro što su te večeri pružili. (U ime labinskih pjesnika Neda Milenkovski) Fotografije snimila Valentina Načinović. (pp)11:35/17.02.2019.