Kad u utakmici premijer ligaškog natjecanja u ligi za ostanak, na domaćem parketu prvi gol postigneš u 10 minuti, a za to vrijeme promašiš dva sedmerca, i igraš dvije minute s igračem više, onda je krajnji neriješeni rezultat kao dobitak sedmice na lotu. To se dogodilo u subotu 16. ožujka u SC Franko Mileta, gdje je Rudan Labin dočekao najslabiju momčad lige, onu Varaždina, koja je u natjecanje krenula s posljednjeg mjesta i sedam bodova. No, momci iz Varaždina su se pokazali kao Barcelona za labinske rukometaše, i samo zahvaljujući greškama koje su učinili na samom kraju utakmice, te djelomičnom dobrom igrom desnih krila Milete i Vozile, te vratarima Čopićem i Juričićem, labinjani su se dokopali neriješenog rezultata.
Još jedan nevjerojatan podatak je taj, što je domaća momčad postigla samo dva zgoditka s vanjskih pozicija i oba je postigao Puljić. Onaj najvažniji samo par sekundi prije posljednjeg zvižduka sudaca. Rudan Labin je samo velika Fortuna spasila i od šestog uzastopnog poraza u ligi, i ne promijeni li se nešto drastično u igri, ostanak u ligi ostat će im samo pusti sanak. Za svoj klub se ne bori kako su se momci „borili„ večeras. Nikakva igra u napadu, nikakva u obrani, i samo zahvaljujući nekolicini igrača, od kojih su neki spomenuti, izbjegao se poraz, mada je i neriješen rezultat kao poraz, jer je Gorica pobijedila Sesvete, a Zamet, Rudar iz Ruda. Koliko god iz stručnog stožera i izvršnog odbora pričali o krizi, to više i nije kriza to je katastrofa od igre. Bez glave i repa, ideje, realizacije, obrane, napada.
Što se do dogodilo s momčadi koja je na početku igranja u Premijer ligi, pobjeđivala, imala igru, znanje, zalaganje, netko će iz kluba nekad i nekom odgovoriti. I ovo napisano je previše, jer nakon večerašnje utakmice, nije vrijedno riječi nabacivati niti trošiti. Igračima Rudana Labin, želim puno sreće, trebat će im. Želim najiskrenije da povrate igru od nekad. Da ostanu u Premijer ligi, da se oni koji ih okružuju, više bave sami sobom a manje teorijama zavjere i dopisima, i da ne vide „sto vukova u svakom grmu“, jer vukova nema. Posvetit se sebi i momčadi. Raditi svoj posao, a Hrvatski rukometni savez pustiti da radi svoj, ma kakav god bio. Pomesti pred vlastitim vratima. Možda progledaju, a onda igrači i proigraju. I kad već sportski direktor traži i nabavlja neka od „pojačanja“, onda neka to bude pojačanje, a ne brojevi na leđima i igrači kakvih ima u Labinu na desetine. Momci Sretno od srca. Sve napisano je u dobroj namjeri i nije pametovanje, jer tko sam mali ja da nekome pametujem. Samo želim dobro sportu našeg grada i Rudanu Labin. Biti premijer ligaš velika je stvar. NEKA TO I OSTANE. Sretno Kovari!
(Adriano Šćulac) 16.03.2019/21:01
RUDAN LABIN – VARAŽDIN 1930 26:26 (10:10)
RUDAN LABIN: Vlačić, Derossi, Dukić 2, Mileta 8 (3), Gajica, Lovrinović 1, Juričić, Vozila 4, Ratkajec 1, Bučaj 1, Kostić, Ćopić, Griparić 1, Miličević 2, Marić 4, Puljić 2
Trener: Ilija Lovrinović
Sedmerci: 2/4, Isključenja: 4 minute (Bučaj 2, Marić 2)
VARAŽDIN 1930: Špruk 1, Vujović 8, Vojnović 4, Divjak, Murk, Hrman 1, Meštrić, Vidaček 6 (4), Trojko 3, Črnila, Budinski, Artić, Matić 1, Tači, Šerić 2, Kaštelan
Trener: Alan Belko
Sedmerci: 4/6, Isključenja: 16 minuta (Špruk 6, Vujović 2, Vidaček 2, Trojko 2, Budinski 2, Šerić 2)
