Od jadikovki ništa, prigrlimo svoj život

Ozračje pesimizma ipak prožima naše društvo , kao da svi imamo neka loša iskustva koja su se duboko urezala u pamćenje i potisnula toliko drugoga što je i dobro i lijepo. Bez obzira što i kako bilo trenutno, kad ne cvjetaju samo ruže, ili ne svima, opet se imamo za što uhvatiti i biti veoma sretni.  Divno je voljeti život. Prigrliti svoj život. Tako je jednostavno i korisno. Za razliku kad se okrenemo oko sebe i pobrojimo tko sve oko nas kuka. Gunđa, žali se, optužuje, ogovara, pa čak i mimikom lica podsjeća  na to jadno stanje u koje se uživio.

Gotovo bi rekla da je grijeh jadikovati, žaliti se a ne poduzimati aktivno ništa. Takvim (ne)raspoloženjem svatko sebi sam, slabi pozitivnu motivaciju,  zapravo u tim trenucima nema ničega pozitivnog u sebi. Nema ničega što bi osobu pokrenula ka putu uspjeha, nikakav talent tu ne dolazi do izražaja i u takvim stanjima čovjek (m /ili ž) sigurno ne razvija svoje unutarnje bogatstvo.

Proizlazi da jadikovke koje se redovito ponavljaju, a s vremenom postanu navika, blokiraju ljudima (m ili ž) njihov vlastiti život. Do uspjeha,  ljubavi, do zdravlja.

E sad, kad se to poveže s kapitalizmom koji cijelo društvo vuče u destruktivno ropstvo, znači u središtu svega je novac. I nije važno opće dobro (primjerice Uljanik), nego samo dobro, za pojedinog, pojedinca. Koji često na nedozvoljen (čitaj nemoralan) način nagomila novac, na štetu drugih i bližih i daljih iz okoline. Ta izopačena logika  izlaže obične ljude ponudi prekomjernih stvari za potrošnju, pa oni, obični ljudi, misleći trošenjem kupuju sebi bolji život. Onaj kakav gledaju na teveu, a zapravo kupujući troše i sebe. Jer unijeli su sebe u lažnu ulogu da i oni imaju što više tih stvari, koje su tu posvuda da ih namame i da bi ih lažno očarale. A najčešće, i brzo razočarale. Današnji, sad više nisu radnici, oni su ili zaposlenici, ili djelatnici, žele sve i odmah, a kad ne mogu, a ne mogu, ih imati sve, onda kukaju. I tako čovjek (m ili ž) sam sebi stvara zlo.

I još samo riječ o krizi. Tko stvara krizu? Loši ljudi i njihovi nemoralni postupci. Čestiti ne. Zato umjesto žaljenja, jadanja, uključimo svi svoje potencijale, gledajući jedni druge u oči i za početak, prigrlimo svoj život, i ljubimo ga.