
Uz učenike labinske umjetničke škole, iz čijeg je klavirskog odjela i potekla ova kreativna ideja okupljanja mladih pijanista, uz spomenute studente i profesore, predstavili su se polaznici GŠ Ivana Matetića Ronjgova iz Pule, GŠ Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke, Umjetničke škole Poreč, Glazbenog odjela OŠ Vladimira Nazora iz Rovinja, Glazbenog odjela OŠ Vladimira Nazora iz Pazina, Glazbenog odjela pri OŠ Milana Brozovića iz Kastva te OGŠ Ivana Zajca iz Zagreba.
Uzevši u obzir čak 125 izvođača, koje su došli podržati njihovi mentori, roditelji, rodbina, prijatelji i sugrađani, labinska je umjetnička škola, na visokoj organizacijskoj razini, prihvatila hvalevrijedan estetički izazov privlačenja i odgoja publike koja će se istinski i nepovratno zaljubiti u klavirski zvuk. A cijeli ovaj neobičan koncept manifestacije smještene na otvorenom, u Park skulpture Dubrova, u odnosu na tradicionalni i iz nove perspektive gledano, začahureni koncept koncertne dvorane, pridonio je stvaranju neponovljivog i intrigantnog umjetničkog doživljaja.

Čast otvaranja pripala je ravnateljici škole, Meliti Lasek Satterwhite, koja je s Martom Karolinom Cader, učiteljicom klavira u istoj školi, četveroručno odsvirala Ilyinskyeve Hrvatske plesove, op. 3, nakon čega je započela veličanstvena šetnja kroz bogatu povijest pijanističke literature. Nakon punih osam sati glazbe, na pozornicu se spustio učitelj labinske škole, skladatelj i pijanist Hrvoje Puškarić, koji snagom svoje doživljajne dimenzije i vladanjem instrumentom uvijek iznova ostvaruje interpretacije visokog umjetničkog dometa. Njegove skladbe Histriatria, Rhinohorn i 4th dimension pokazale su to u punom smislu riječi.
Nakon Schubertove Fantazije u f-molu, u izvedbi pijanistica koje su i otvorile maraton, zaokruživši tako ovu glazbenu priču čiji nastavak s radošću očekujemo i iduće godine, na kraju večeri publiku je svojim briljantnim izvedbama oduševio počasni gost, renomirani hrvatski pijanist i skladatelj Matija Dedić, koji upravo ove godine slavi 25 godina umjetničkog djelovanja.

Za vrijeme cijelog trajanja manifestacije, svi izvođači i gosti mogli su se okrijepiti hranom i pićem koje su osigurali labinska škola i roditelji izvođača, uz podršku Grada Labina i Mediteranskog kiparskog simpozija, a brojne postavljene klupe i prostirke omogućile su gostima da se opuste i nesmetano uživaju u glazbi. Otvoreni način razmišljanja organizatora, koji se iz godine u godinu potvrđuje novim i kreativnim događanjima poput solfeggističkog kviza "Sol-Fa-Labin", Rabac Orchestra Festivala i sl., i ovoga se puta, realiziran kroz iznalaženje drugačijeg načina prezentacije pijanističke literature, uz ležeran pristup i neuobičajenu lokaciju, pokazao kao pun pogodak, kako u odgojno-obrazovnom, tako i u estetičkom smislu. Glazba koja se u petak izvodila na Dubrovi kao da je iskoračila iz vlastitih okvira te se kao u kakvom mitskom gaju, u sinergiji s proljetnim koloritom, nenametljivo stopila u jedinstveno vizualno-zvučno iskustvo. Bez ulaznice, broja sjedala, krutog vremenskog, ukalupljenog protokolarnog ili bilo kakvog ograničenja, jednostavno bez ikakvih okova. (Nikola Lovrinić)