Černjul:`Nema tajne za uspjeh, osim da se dobar glas daleko čuje`

U večernjim satima kao da svi putovi vode u Rabac i svatko zna svoj razlog, ali kad je večera u pitanju onda je jedno sigurno, tamo gdje ste jeli dobro, vraćate se opet. A u restoran koji to zapravo i nije, već samo gostionica Primorje, jedni te isti gosti dolaze već 20, pa i 30 godina. „Čak i djeca njihove djece dolaze na večeru“, kaže konobar, Sergio Spećina, dok bilježi narudžbe i predaje ih u kuhinju. Sve o restoranu što bi se reklo suvišno je, jer slika gostiju koji su ispunili terasu do posljednjeg mjesta, govori puno više od riječi.

„Nema tajne za uspjeh“, kaže vlasnik Edi Černjul, „osim da se dobar glas daleko čuje, a lošiji još dalje. A, k tome, mi smo terasa otvorenog tipa, i nije nam svejedno, sija li sunce ili pada kiša. Odmah vam mogu reći da je ove godine promet puno lošiji nego lani i struktura gostiju je bitno drugačija. Rijetki su gosti koji će naručiti po kilogram i pol škampi. Kad su obitelji s djecom za stolom, najčešće si kombiniraju paštu, rižoto, pizze. Imamo u ponudi ramstek, biftek, oradu, brancin, ma za svakoga po nešto. Solidna večera po osobi može se dobiti već od 70, pa do 150 kuna,“ kaže Černjul.

Vrijeme je uobičajeno, prošlo je 20,30 sati, stolovi su puni, a omamljivi mirisi privlače vas i ako niste gladni. „Najviše stolova zauzeto je već od 19 sati,,, ali svakodnevno posluživanje večera gotovo redovito potraje do 22 sata. Uspijemo poslužiti od 100 do 150 večera. Nema tu pravila što se jede, možda se ipak riba najviše traži, ali važno je da su gosti zadovoljni. Posla ima, iako je sezona puno slabija u odnosu na prošlu godinu“ kaže Spećina, i dodaje,“Četvrti i peti mjesec bili su posebno loši. Najčešći gosti jesu Nijemci, a Talijana je vidljivo manje ove, nego prethodnih godina. Ali sada su tu Holanđani, Šveđani, Norvežani, Danci.“

„Konkurencije se ne bojimo. Kvalitetne namirnice i dobri kuhari jedan su od razloga dobre ponude,“ kaže Černjul.

Kako u razgovoru nismo mogli izbjeći pitanje stručnog kadra, Černjul je za sada zadovoljan,  „imamo stalno zaposlena dva kuhara, bez kojih kuhinja ne bi mogla funkcionirati. Puno se je lakše snaći s pomoćnim radnikom, pa i konobarom samo priučenim, koji je ljubazan s gostima, pa radeći s ljudima ima priliku naučiti i fine manire“.

Situacija je nažalost poznata, da se radna snaga traži samo po broju, a da se o kvaliteti i ne govori, jer oni koji su ovdje vrijedili, a nisu bili adekvatno ni tretirani a još manje plaćeni,  otišli su van. O zaustavljanju iseljavanja još uvijek nije razrađen nikakav, a kamo li primamljiv program  povratka iseljenih. (K.Š.P.)10.08.2019./14:12:12