Sudionik BB-a o izolaciji:`Velika je razlika kad te netko smjesti negdje dobrovoljno ili kad netko mora na silu ostati u kući`

Živo iskustvo iz „Big Brother“ kuće (BB) od prije 15 godina podijelio je s nama sugrađanin, Kristian Stojić i povukao paralelu sa situacijom u kojoj se zatekla populacija, ne samo Labina i Hrvatske, nego i puno šire.

„U BB-u izolacija je bila puno konkretnija u odnosu na samoizolaciju danas, gdje smo mi u svojoj kući, sa svim svojim stvarima, uz Internet, telefone, skype, viber i to je velika razlika. U BB kući nismo imali ništa za kontakt s vanjskim svijetom, ni olovku da bi nešto zapisali, sat, ni kalendar. Jedino štivo za pročitati bio je Pravilnik BB-a, knjižica od nekih 40 stranica, koju smo na kraju svi pročitali, po dva i tri puta, samo iz dosade“, veli Kristijan.

Podsjetimo, sezone u BB kući trajale su tri mjeseca i 10 dana, a naš je sugovornik, iz vlastite znatiželje, u takvoj izolaciji izdržao prilično dugo, puna 82 dana.

„Kao i danas u samoizolaciji“, kaže Kristian, „ namirnice smo podmirivali jednom tjedno, iz budžeta određenog za taj tjedan. Dane smo ispunjavali s dnevnim i tjednim zadacima. Osobno mi je najteže pala dosada, jer sam se našao sa 14 nepoznatih ljudi i nekolicinom naknadno ubačenih, sveukupno nas 17. Nakon dva mjeseca sve smo si rekli, a dalje su preostale samo gluposti. Povremeno smo se ponašali kao u zatvoru,  radili figure pa igrali šah, igrali čepova, čega smo se sjetili.“

Na pitanje što su im značili ljudi s kojima su dijelili prostor Kristian kaže „Nešto slično kao u vojsci. Povežete se s ljudima, upoznate njihove tajne, snove, probleme, s nekim se otvorite više, s nekim manje. U usporedbi s aktualnom situacijom, totalno je različito. Ljudi su danas u izolaciji s obitelji, bližnjima, svojim poznanicima. I to je veoma drugačije od onoga što smo mi  prošli. Nad nama je uvijek bila velika kamera i znali smo da nas stalno netko promatra, pa smo se suzdržavali od nekih reakcija, razgovora. Ovo danas je stvarno, ali sasvim drugačije“, pojašnjava Kristijan.

Kako su se ponašali slabiji, uvijek i svugdje ih ima?  „Jednom tjedno moglo se razgovarati s psihologom, tko se prijavio, zbog želje ili potrebe. Koristio sam to često, ne zato što mi je pomoć bila potrebna, nego da malo popričam s nekim novim. Kad je sve prošlo, saznao sam baš od psihologa, da su svi stanari u jednom trenutku izrazili želju da izađu van, jer više nisu mogli izdržati. Iako su vam u kući nastojali omogućiti sve, jer izlaženje van nije išlo u prilog ove emisije.

Meni osobno nije bio problem biti u BB kući, zapravo sam uživao u tim otvorenim razgovorima. No, oni ljudi koji su samo trpali sve u sebe, ne završe dobro“, otkriva nam Kristijan.

Što je za vas predstavljao razgovor s BB-om, jeste li mu vjerovali? „Na neki način smo surađivali. Neke se intimne stvari nisu prikazivale, nisu bile za gledatelje. Komunicirali smo s BB na dobar način. Nismo mu imali što vjerovati, niti je on nama imao što lagati. Davao je zadatke i nije nam govorio što se događa, niti sugerirao nešto. Jedino nas je kroz zadatke usmjeravao. Inače nismo imali neku komunikaciju u smislu „ej,  bit će tako ili neće biti tako“. Sve se događalo iz dana u dan, a mi smo rješavali probleme kako su nailazili“.

Jeste li kada posumnjali u BB-a? „Imao sam sreću da sam poznavao dečka koji već bio u BB kući, uputio me u neke detalje. Posebno glede televizije, koja ne dočarava stvarnu  situaciju iz kuće, jer se zbog gledanosti za TV program traži uglavnom senzacija“.

Jeste li se ikad pobojali BB-a, on je tamo bio autoritet? „BB nije jedan čovjek, a taj jedan glas koji smo uvijek čuli bio je snimljen. Drugačije je to izgledalo na TV snimci. BB-a kao osobu nismo nikad vidjeli, on ne postoji. Nas je gledalo 36 kamera, ne znam koliko mikrofona i koja produkcijska ekipa, a 4 osobe imale su ulogu BB-a, jedna žena i tri muškarca. I da ne govorim koliko je bilo ljudi koji su pratili i radili na tom projektu.

U usporedbi s aktualnom situacijom, Kristian kaže, „Ima nekoliko velikih razlika, mi smo volonterski tamo otišli i svima koji su izrazili želju da bi išli kući, govorio bi, „gle, prijavili smo se ovdje i nije da ne znamo o čemu se radi.  I to je velika razlika, kad te netko smjesti negdje dobrovoljno ili kad netko mora na silu ostati u kući. U BB kući mogli smo razgovarati samo unutar izolirane ekipe ljudi, bez ikakve mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom. I to je druga velika razlika. Vi ste danas zatvoreni u karantenu sa svojim bližnjima ili sami, ali niste s nepoznatim ljudima, pa je to treća velika razlika. Nešto je ipak slično, jednom tjedno dobivali smo namirnice i nismo trebali napuštati naš objekt.

Ovom prilikom bih upozorio ljude da pričaju sa svakim i da ne trpe. Što je problem po meni? Sada će ljudi biti doma, a koji zbog posla, možda nikad nisu bili doma. Imam neke prijatelje, susjede, poznanike, koji su po cijele dane na poslu, a kad nisu na poslu, uvijek nešto rade na kući i oko kuće, njima jako teško pada ova izolacija i ostanak u kući. I savjetovao bih ljudima da svakako nazovu prijatelje, imaju telefone, neka zovu osobe s kojima se nisu dugo čuli. Neka rade stvari koje nisu možda dugo radili. I rekao bih samo, da se što manje gleda televizija. Vijesti možda jednom na dan, bilo bi dovoljno, važno je da se ljudi ne zatvore sami u sebe. Imali smo ljude koji su došli u BB kuću i teško podnijeli pritisak izolacije, to se stvarno vidjelo na njima, apelirali su svojim prijateljima da ih izbave, da glasaju protiv njih, bilo je slučajeva.

Kad se razbije komfor na koji smo navikli, vidi se tko je kakav, a svima nam se to dogodilo u BB kući prvog tjedna. S te strane, isto će se događati i ljudima u vlastitim domovima. Trebamo napraviti samo mali odmak od onoga na što smo navikli i prihvatiti nove stvari koje se događaju. Tako smo i mi tamo funkcionirali, pa si ta iskustva ljudi mogu implementirati u današnju situaciju“, poručio je Kristjan. (K.Š.P.)01.04.2020./08:29:42