Svijet funkcionira i pod mjerama, a život teče dalje, no razlikuju se unutar državnih granica. U Njemačkoj, sugovornica iz sjeverozapadnog dijela NRW, Aurđica Vejić, kaže „Ljudi rade, a radna atmosfera je izvrsna. Inače je u Njemačkoj uobičajeno da se vodi velika higijena ruku. I bez obzira na aktualnu situaciju, Nijemci su jako osjetljivi na čistoću higijenskog prostora. U kupaonici, toaletu, na umivaoniku, niti jedna vlas kose ne može se (ne smije ) pronaći. To da se dogodi, uvelike bi pokvarilo radni dan, a dolaskom na posao i po završetku, uvriježeno je pravilo prati ruke“.
Odavno industrijski poznata Ruhrska oblast, središte njemačkog kapitalizma, javni prijevoz na svim linijama održava na uobičajeni način. „Sasvim normalno putujem vlakom na posao ili u druge svrhe“, a kad smo pitali za razdaljinu između putnika, naša je sugovornica izjavila, „to se inače ovdje tretira kao stvar pristojnosti“, pojašnjava.
„Sada je situacija malo drugačija, škole i fakulteti su na raspustu, nema studenata koji stvaraju gužvu, pa se u vlaku lakše nađe mjesto za sjesti. Ugođaj je poput pokretne knjižnice, jer je ovdje uobičajeno da se u torbi, ruksaku, džepu nosi knjiga, i bez obzira koliko dugo ili kratko vožnja trajala, knjiga se uzima i svo vrijeme vožnje čita.
Koristim aplikacije za vlakove i autobuse, i uvijek prethodno provjerim da li je koji vlak izostavljen. O kašnjenjima ne mogu ništa reći, putujem lokalnim vlakom, točan je, a k tome zaustavlja se u mom dijelu naselja, pa putujem bez stresa“, kaže Vejić.
„U trgovinama ne postavljamo svoju robu na traku dok blagajnica ne krene naplaćivati prethodnom kupcu. Restorani i ne-prehrambene trgovine su zatvoreni, funkcionira on-line promet. Ali na frekventnim mjestima u gradu postoji ponuda ćevapa, kebaba, peciva, kolača“kaže Vejić i dodaje.„Osjeti se stagnacija posla, dobili smo i potvrde o kretanju, i u slučaju pogoršanja situacije, tada bi ih morali predočiti policiji na terenu. Putem medija sve priopćavaju na normalan i smiren način, znam da smo mi u Hrvatskoj sposobni stvoriti puno veću euforiju“, dodala je na posljetku.
„Nosim inače službenu odoru, masku i rukavice, kao patronažna sestra, a sada obilazim pacijente na intenzivnoj njezi u njihovim domovima, ali samo pacijente koji imaju teže tretmane. Lijekove, dostavljam najčešće samo na kućnim vratima. Mi smo velika organizacija po cijeloj Njemačkoj i puno putujem“ kaže Dolores Barković, koja živi u jugozapadnom dijelu Njemačke, šire područje Aschaffenburga. „Trgovine rade, javni prijevoz radi, ali ja se vozim službenim ili svojim automobilom, tako da nemam iskustvo iz gradskih autobusa. Koliko znam sada rade trgovine prehranom, a većina drugih je zatvorena. Što se tiče higijene ruku, budući sam sportašica i medicinsko osoblje, kod mene je oduvijek higijena na visokom nivou,“ kaže Dolores, „ ne samo ruku, dezinficiram i svoj stambeni prostor, oduvijek i redovito. Fakulteti ne rade, tako da moja kćer koja se spremala za ispit, nije mogla izaći na isti“, rekla je Barković.
„Radim u proizvodnji slušnih aparata, ali sam trenutno većinu vremena kod kuće. Naime, Švicarska Država je firmi dala kredit, da može poslati ljude doma. U firmi ima dovoljno robe na lageru, a kako je sada narudžbi manje, isporuke su prorijeđene, pa da se ne bi zatrpavali robom, održavamo proizvodnju tek toliko da firma ostane u funkciji. U obavezi sam jedan dan u tjednu doći odraditi, (tako i drugi), i za to primam 80 posto plaće“, kaže Safeta Ikanović, iz okolice Zuricha.
„Inače slobodno se krećemo, posjećujemo, primamo posjete, idemo kamo želimo nema nikakvih ograničenja. Lijepo je vrijeme, pa smo većinom vani. Djeca su na dječjim igralištima, preporuka je sada, da ih ne bude više od petoro, no nemamo nikakve propusnice, krećemo se slobodno“, dodaje njezin suprug Miralem. (K.Š.P.)05.04.2020./09:24:32