Prije točno godinu dana, 17. svibnja 2019., u 82. godini života, preminuo je akademski kipar i slikar Josip Diminić (rođen u Sveti Lovreč kraj Labina, 17. VI. 1937.). Diminić je dao veliki doprinos razvoju umjetnosti u Labinu, a kruna njegovog postignuća je Mediteranski kiparski simpozij.
Josip Diminić rođen je 1937. u Sv. Lovreču (Diminići) kraj Labina gdje pohađa Osnovnu školu. Školovanje nastavlja u Zagrebu na Školi primijenjene umjetnosti, te na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je diplomirao slikarstvo u klasi prof. Marina Tartaglie. Tu upoznaje svoju cjeloživotnu pratilju, također slikaricu, Jasnu Maretić. Po zajedničkom povratku u Labin počinju s radom u Osnovnoj školi, a on i na kontinuiranoj gradnji svoje umjetničke vertikale. Od 1963. član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Godine 1968. idejni autor je i suosnivač Labinskih atelijera, umjetničke grupacije koja je postala likovnim fenomenom bivše države i koja je Labin iz postrudarske depresije stavila na mapu umjetničkih gradova. Tu su se angažirali svi likovni umjetnici, no Josip Diminić vidno i opipljivo najviše, posebice na formiranju mladih umjetnika, koliko i potrebne kulturne infrastrukture, poput Narodnog muzeja i njegove izložbene djelatnosti, zatim atelijera labinskih umjetnika i na koncu, kao kruna njegova pregnuća, tu je Mediteranski kiparski simpozij posvećena suvremenom, monumentalnom, parkovnom kiparstvu, u trajanju od 1970. godine. Od te godine umjetnik se kontinuirano bavi kiparstvom.
Zaslugom svojeg visoko cijenjenog organičkog idioma, pretočenog u kolorirane skulpture, prateće crteže i grafičke listove, Josip Diminić postaje član 1975. godine ugledne Galerije Forum u Zagrebu. Od 1984. pa do umirovljenja 2008. godine redovni je prof. kiparstva na Odsjeku za likovnu umjetnost Filozofskog fakulteta u Rijeci, kasnije Akademije primijenjene umjetnosti, čiji je i suosnivač, obogaćen zasluženim počasnim zvanjem prof. emeritus. Suutemeljitelj je bijenalne međunarodne izložbe Ars Histriae, studentske likovne kolonije Montraker u Vrsaru, utemeljitelj je godišnju manifestacije Labinski uzleti likovnosti i mnogih drugih. Na svom stvaralački bogatom, kontinuiranom i dosljednom putu izlagao je na preko 120 samostalnih izložbi u zemlji i svijetu, te na više od 400 skupnih selektiranih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu. Autor je 11 grafičkih mapa. Likovno je opremio nekoliko knjiga. Autor je prestižnih nagrada: Prstenac u Barbanu, Arena filmskog festivala u Puli i Kiklop Sajma knjige u Puli. Grafikama i skulpturama uredio je niz poslovnih prostora, interijera i eksterijera. Djela mu se nalaze u zbirkama brojnih muzeja i galerija, te u privatnim zbirkama. O njemu su pisali ugledni povjesničari umjetnosti, novinari i književnici. Tiskane su mu tri monografije i njegova putopisna knjiga Ljepoti je mjesto u Kini.
Kao ikone njegove stalnosti izdvajaju se dvije likovne paradigme, u mnogobrojnosti njegovih komornih i monumentalnih skulptura. To je njegova Oranica na Mediteranskom kiparskom simpoziju iz 2011. godine koja suptilno sažima duhovni put umjetnika koji je okrenut korijenima i njihovom nezaboravu. Tu emociju s minimalnim likovnim sredstvima umjetnik sublimira u snažnu ljudsku i umjetničku molitvu zemlji. Njegovo drvo života naslovljeno Posveta maslini u Muzeju masline i maslinarstva Istre u Puli iz 2018. godine nosi istu autorsku stigmu, no realizirana je kao memento na sve stvaralačke faze i idiome umjetnika koji susljedno grade čudesnu ljepotu umjetničkog djela.