Priča o uređenju spomen obilježja Krvove place, na Vinežu, u povodu 100-te obljetnice Labinske republike, počinje od male zgrade u kojoj je bila vaga, smještena uz glavnu prometnicu. Dalje nas pogled vodi uz preostale objekte, konjušnicu, prostor na kojem je bila nekad škola, no nažalost zgrada je srušena. Potom na upravnu zgradu, ulaz u jamu od kojega su ostali očuvani tek poneki potpornji kao sastavni elementi. Tu je i vodotoranj s kojim se zaokružuje budući novouređeni veliki Trg Krvove place.
Uzimajući u obzir skromne uvjete u kakvima se ove godine zateklo cjelokupno gospodarstvo, od uređenja Trga Krvove place neće se odustati. Naime, zamišljen kao spomen obilježje, što godinama i jest, zaslužuje dobiti za stotu obljetnicu Labinske republike novi izgled. Nasipavanje finih kamenčića, isplanirane cvjetne gredice i zelena živica sakrit će pogled na svu nelegalnu gradnju uz povijesne objekte. Na posljetku, s nekoliko klupa, zaokružit će se prostor budućeg trga.
U svemu ovome nemjerljiva je zasluga predsjednika Udruge Krvova placa, Šime Martinovića, koji gdje god može daje sebe, ne bi li ubrzao uređenje i nesebično pomogao.
Zgrada glavne vage sada je ograđena dvometarskom žičanom ogradom. Nakon što je po naređenju došlo do zatvaranja rudnika, objekti koji su bili od vitalne važnosti, odjednom su ostali prazni. S vremenom se uz zgradu vage, bespravno podigao, manji zidani dodatak, za koji naš sugovornik kaže „tom dodatku ovdje nije bilo mjesto“ pa ga je na svoju ruku uklonio. Svjedočeći iz prve ruke propadanju objekata bivšeg rudnika, jer stanuje preko puta ceste, zahtijevao je od gradskih vlasti da hitno interveniraju. I Grad je dao postaviti dvometarsku žičana ogradu uz objekte koji su preostali, a cilj ih je obnoviti i sačuvati od zaborava.
„Korov je oko zgrade vage zarastao do visine čovjeka. Unutra je bio sanitarni čvor, pa sam uklonio zemlju i hrpu kamenja uredno složio vani.
I sada kao Udruga Krvova placa zahtijevamo od Grada da se ovaj objekt uredi kao mjesto spomen obilježja. Ispostavilo se da su potrebni konzervatori, iako prije nikoga nije bilo briga. A i novca nedostaje. Kuća u neposrednoj blizini, koja je inače bila konjušnica, uređena je za stanovanje, bez konzervatora, iako ima isti status spomen obilježja kao i gradska vaga “, kaže Šime.
„Zahtijevao sam od pročelnika da riješi samo s konzervatorom. Predložio da izađu na uvid, a ja sam spreman preuzeti uređenje. Imam grede, znam inženjere i ljude drugih struka, i sve na ovoj maloj zgradi možemo sami odraditi. I bez novaca. Muka mi je da u ovo zdanje gledam u ovakvom stanju propadanja. Ova se zgrada u kojoj je bila vaga 40 godina samo urušava. Na njoj je sve već postalo opasno. Od dimnjaka do crijepova koje više ništa ne drži. Kad zapuše vjetar velika je opasnost za ljude.
U zgradi konjušnice danas žive ljudi, iako je osamdesetih godina prošlog stoljeća proglašena nultom kategorijom spomenika i bila urušena. Bez da su ikoga pitali, ljudi su ušli unutra“, veli nam Martinović.
Još do nedavno sve je bilo zapušteno. Snažna je namjera Udruge da zgradu vage pretvori u spomen sobu. (K.Š.P.)04.06.2020./07:27:16