Paola Vlačić iz Labina novi je pjesnički glas na ovogodišnjoj manifestaciji Goranovo proljeće

Goranovo proljeće najstarija je pjesnička manifestacija u našoj zemlji. Ove se godine održalo 20. lipnja. Umjesto na prvi dan proljeće kao do sada, ovogodišnja  svečana dodjela nagrada najboljim pjesnicima i pjesnikinjama, održala se na zadnji dan ovog godišnjeg doba.
Iako je međunarodni dio programa u ožujku morao biti odgođen, 57. Goranovo proljeće preselilo se u virtualnu platformu Versopolis u sklopu Festivala nade, te omogućilo veću mobilnost i vidljivost velikog broja domaćih i stranih pjesnika koji nastupaju (ove godine ukupno 43 domaća i strana pjesnika iz europskih zemalja).
Na svečanoj manifestaciji dodijeljena je nagrada Goranov vijenac pjesniku Miroslavu Mićanoviću, a nagrada Goran za mlade pjesnike Tomislavu Augustinčiću.

Foto1:Madhu Marie-Louise H. iz Petrinje, mentorica Branka Komljenović i Paola Vlačić, Foto2:S dobitnikom Goranova vijenca Miroslavom Mićanovićem   
Također, uručene su nagrade za najbolje literarne radove učenicima i učenicama osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Nagradu za svoje pjesničke radove u konkurenciji srednjih škola dobila je gimnazijalka Paola Vlačić, učenica Srednje škole Mate Blažine, uz mentorstvo profesorice Branke Komljenović.  Stručni odbor 57. Goranova proljeća koji je ocjenjivao pjesničke radove,  Ana Brnardić i Goran Čolakhodžić u obrazloženju  navode:   
„Paola Vlačić u svojim pjesmama pokazuje da ima osjećaj za ritam, osjećaj za promjenjiv izraz, od idilično-lirskih odlomaka, do kratkog izlomljenog stiha koji će nas podsjetiti na riječi „rap“ pjesama svojim ritmom, ali i primjetljivom dozom gorčine. U pjesmi Starac u Sivom Kaputu pjesnikinja gradi atmosferu i podcrtava svoj višestran, suosjećajan pogled na lik starog umjetnika. Ova  nas poezija uporno opominje i poziva na ostvarenje života u punini".

Starac u Sivom Kaputu

Bježi od ljudi
što bježe od riječi,
Starac u Sivom Kaputu.

Pa u prvi kafić ulazi,
obasjan duhanskim dimom,
Starac u Sivom Kaputu.

Sitan mu novac
u desnom džepu zveči,
Starcu u Sivom Kaputu.

Izgužvanu salvetu
preboji rimom,
Starac u Sivom kaputu.

Uzme da riječi crta –
medij mu pivo,
Starac u Sivom Kaputu.

Crta žene iz prošlosti,
jer ove što vidi su puka im sjena,
Starac u Sivom Kaputu.

Crta i mladiće
širokih ramena,
pripiti već Starac u Sivom Kaputu.

Drže svoje djevojke sive puti
oko pasa
smijuć se Starcu u Sivom Kaputu.

Krivio ih nije,
već se sjetno smijao s njima,
Starac u Sivom Kaputu.

 „Da vaših mi je godina“,
kaže ispod glasa
Starac u Sivom Kaputu.

Crtao još je
i popio što ima,
Starac u Sivom Kaputu.

Platio je dugove,
vezao Kaput oko pasa,
starac, sad bez Kaputa.

I za par minuta, ni salvete,
ni piva, ni dima,
ni Starca u Sivom Kaputu.  

Nagrada je i povod za razgovor s Paolom.
Na pisanje poezije gleda se kao na jednostavan čin pisanja koji znači zapis trenutka inspiracije. Kako taj proces izgleda kod tebe?
Inspiracija može doći u bilo kojem trenutku, zbog neke osobe ili osoba, događaja, stvari, vremenskih prilika ili bilo čega drugoga. Najčešće mi se dogodi blic , pa mi padne na pamet neka rečenica, odnosno stih, i to preraste u glavnu misao pjesme. Na temelju toga gradim sve ostalo.
Kad si počela pisati?
Počela sam pisati pjesme onda kad sam zapravo naučila pisati odnosno u prvom razredu osnovne škole. Krenula sam s pjesmama i sastavima koje bih dobila za domaću zadaću, pa sam vidjela da je to nešto što me veseli i čime se volim baviti. S godinama, imala sam sve manje takvih zadaća i prostora za kreativno pisanje u školi, ali ja sam  s tim nastavila u slobodno vrijeme.  Sad ponovo nailazim na izazove kreativnog  pisanja u srednjoj školi , uz potporu obitelji i profesorice hrvatskog jezika.  
Utječu li čitalačke navike na pisanje?
Itekako mi je pomoglo aktivno čitanje odmalena. Knjige su mi, između ostalog, nepresušni izvor novih znanja i informacija. Iako se u mom štivu može naći i puno pjesnika,  proza također zauzima značajno mjesto. Čitam sve što mi se čini zanimljivim ili korisnim.
Poezija se u zadnje vrijeme opet vraća u fokus, i čitatelja i javnosti. Kakvi su tvoji dojmovi nakon Goranova proljeća?
Ovo je svakako prvi moj susret s tolikim brojem ljudi  koji pišu i promišljaju  poeziju. Sudjelovala sam na okruglom stolu koji organizira prosudbeni odbor za nagrađene pjesnikinje i njihove mentore te na svečanoj dodjelu nagrada. Drukčije je kad ljudi koji se time bave govore o tvojim pjesmama.
Kakvi su stručni komentari? Što bi ti izdvojila?
Bilo je veoma zanimljivo razgovarati o svojim pjesmama jer su članovi odbora bili pristupačni i srdačni, a istovremeno vrlo profesionalni. Rekli su mi da je dobro što istražujem svoj pjesnički glas temeljem  raznih oblika pjesama, u vezanom i nevezanom stihu, u pjesmi u prozi. Dosta se govorilo o suvremenoj poezija koja od tridesetih godina 20. stoljeća promovira slobodan stih, a i ja pišem u toj formi.       
Danas se često govori o vašoj generaciji kao o generaciji Z, popularno nazivanoj fejs i IPHONE generaciji jer ne poznaju svijet bez modernih pomagala, pa su dobro informirani i upućeni u globalna zbivanja.
Ta je generacija i društveno angažirana i želi sebi i drugima pružiti i omogućiti mirno okruženje te ulagati u zdravo i promišljeno djelovanje mladih. Zbog toga bih završila ovaj kratki razgovor tvojim stihovima koji pokazuju koliku snagu nosi tvoj naraštaj: „Jeste li i vi / Opečeni prazninom / Nad visinom/ Lebdite/ I mislite o skoku/ I duševnom šoku/ Ili šokovima/ Rokovima življenja/ Učini ovo i ono/ Uvijek iznova/ Bez snova/ Samo nedostižna daljina…“
Tvoja nas poezija uistinu opominje i poziva na ostvaraj života u punini.