Istra je lider održivog ribarstva, a ribari su primjer ostalim regijama kako upravljati resursom

2.dio intervjua, Saša Eles, ribar i ronilac
Gdje na Jadranskom moru ribarite i kakva su vaša iskustva?

Na sjevernom dijelu, Istra, kvarnerski otoci, Velebitski kanal. Bavim se izlovom školjki, puževa, morskih ježinaca, spužvi i ostalih morskih organizama. Samo rukama i uz upotrebu ronilačkih aparata.  Stječem nova iskustva  o takvoj vrsti ribolova.

Na žalost, upoznajem  i loše ponašanje ljudi na određenim lokalitetima, koji si daju za pravo, ometati nas u obavljanju djelatnosti na uredno označenim mjestima urona.

Tko vas ometa?  

Lokalni dušebrižnici i kvazi ekolozi, uzimaju si za pravo, da (uz uporabu propulzije pogona plovila)  uđu u zonu urona ,što je zakonom zabranjeno, i da pitaju što radimo, imamo li dozvolu, i je li to legalno....?

Kao kad bi takva pitanja postavili doktoru ili vozaču autobusa, pekaru, policajcu. Zapriječiš put autobusu na auto cesti A1, naglim kočenjem, da pitaš vozača ima li vozačku dozvolu? U najmanju ruku strpali bi toga koji pita u ludnicu. Upravo to rade nama na moru.
Lokalno, ljudi  svojataju dio mora kao da je privatni vrt, prijete, upućuju uvrede, a kad je lokalni „šerif“ i politički angažiran najviše trpimo, tada ni institucije ne štite  ribara/ronioca, policija, kapetanija, ribarska inspekcija. Jer pod utjecajem lokalnog moćnika ne uvažavaju propise, ne rade profesionalno, već postupaju kako im „šerif“ kaže.  To nikud ne vodi, ribare, državu, pojedince.

Ovih dana u ribarskoj luci, dok sam vršio iskrcaj i zaklonište,  zamoljen sam od službene osobe, spomenutih državnih  institucija ,da se sklonim. 

Zašto?

Zbog pritiska lokalnih ugostitelja, jer se turističke jahte „srame“  vezati u blizini ribarskih brodova,  pa da se ugostiteljima ne smanji promet. Ja da se sidrim negdje drugdje.

Radi mira, nisam ulazio u raspravu, ni sukob, iako sam bio u svojoj djelatnosti, na za to određenom mjestu, postupio sam po usmenom nalogu te službene osobe. I gotovo sam izgubio dva broda u nenadanoj neveri, pretrpivši  ogromnu štetu, jer sam morao vezati brod na mjestu, koje za to nije predviđeno ni odgovarajuće.

U međuvremenu su u ribarskoj luci, lokalni dušebrižnici, brže bolje dali postaviti  betonske žardinjere, i blokirali prilaz kamionima do obale i onemogućili  iskrcaj ribe u ribarskoj luci.

I kad imamo iskrcaj, svaki put najprije se moralo kloniti  žardinjere, a nakon iskrcaja vratiti ih na mjesto.  Što nije normalno, a niti jednostavno.  Ali lokalni dušebrižnik  prijeti, pa iako pozovem nadležnu instituciju, kažu nije radno vrijeme, zovite slijedeći dan. I tako u nedogled. To je slika, legalnog ribara na moru i ilegalne moći lokalnih „šerifa“.

Razlikuju li se regije ili je posvuda isto?
Na sreću, zato i jesu regije, razlikuju se po tradiciji i vrstama ribolova, a razlikuju se i po shvaćanju ribarenja. Hrvatski ribar je hrvatski ribar, i pripada ga svaka kap ribolovnog mora. Ne postoji moje more, moj vrt al` u moru, ili „to mi je ćaća ostavio u amanet“.

Istarska regija je lider održivog ribarstva. Unatoč golemom ribarskom naporu koji se u Istri vrši, unatoč velikom broju lokalnih istarskih ribara i možda najviše ribara ostalih regija koji dolaze u Istru. Legislativom, dogovorom i uvažavanjem međusobno samih ribara.

U Istri je najlakše ribariti. Lokalni ribari kolegijalno vam pomognu oko veza, logistike i nikad u Istri nisam doživio antagonizam od ribara. Istarski ribari su primjer ostalim regijama kako upravljati resursom.
Slično je i u lokalnom ribarskom mjestu Kali na otoku Ugljanu. To su ribari od nekoliko generacija, koji znaju koliko je ribarski kruh težak, i svakoga u svojem mistu prihvaćaju kao svojeg.
Primjer bez premca lošeg ponašanja je otok Pag, posebno lokalno stanovništvo Paške vale, mještani Caske, Kustića, Metajne, Zubovića, neka mi rijetki izuzeci oproste. Taj dio Paga ne zaslužuje da se pojam ribarstva veže uz njih. Sramota su za struku i cijelu državu.

Sramotno je i ponašanje državnih institucija, od policije, ribarske inspekcije, veterinarske inspekcije do lučke kapetanije. Umjesto da djeluju po slovu zakona, oni djeluju pod utjecajem lokalnih političkih moćnika i u sprezi s brojnim lokalnim stanovnicima koji se na veliko bave ilegalnim izlovom.

Sramotna je i politička odluka ministrice poljoprivrede o zabrani izlova ronjenjem u Paškoj vali, potpuno znanstveno neutemeljena. Donesena je političkom direktivom u pokušaju stvaranja privatnog paškog lovišta.

A kad bi se vas pitalo?

Pa nas se i pita. Na žalost samo forme radi,  naši prijedlozi i sugestije, ne uvažavaju se.

Kad bi mogli ponuditi bolja rješenja, što bi učinili?

Kad bi naše prijedloge i sugestije, uz tijesnu suradnju sa znanstvenicima,  implementirali u legislativu, bila bi bolja, usmjerena u komercijalne svrhe, i vodila ka održivom ribarstvu.

Greške su već počinjene,  mi nemamo temeljni podatak o stokovima komercijalnih vrsta, srdele, inćuna, škampa, oslića i trlje.  Moglo se to ispraviti početkom 90-tih, ali nije, pa smo prihvatili (podatke ICAT-a, i ) podatke pod jakim lobijem talijanskih, španjolskih i ostalih jakih ribarskih zemalja.

Unazad nekoliko godina počeo je intenzivan izlov hridinastog ježinca (paracetus lividus), kao izuzetno tražene vrste,  koja se plasira kao vrhunska delicija na južnotalijanskom i francuskom tržištu.
 
Nekoliko desetljeća unazad, lokalne vlasti su dijelile  modru galicu stanovništvu da potjeraju ježinca s okolnih plaža, jer ga mnogi znanstvenici drže  brstiocem morskih algi. I moja iskustva potvrđuju da je na mjestima velikih naseobina ježinaca, morsko dno bez morske flore, ogoljeno.
Ali zbog vrlo tražene ikre, ježinac ima komercijalnu vrijednost.

Za izlov je najinteresantniji u vrijeme pred mrijest ili kad je u fazi mrijesta (ovo se neće svidjeti ekološki osviještenima). Ježinac ima vanjsku oplodnju, ali prilikom izlova, zbog stresa, odmah počinje otpuštati ikru. Zbog toga se ježinac ne skladišti, već se neposredeno iz mora, plasira na tržište.

I kad to znamo, sada je najvažniji zadatak kako izvana ustanoviti pravo stanje zrelosti ikre,  da se ne ide prema ježincu metodom otvaranja, a koja znači uništavanje određenog broja živih. Dok se ustanovili jesu li  stasali za tržište, ili još nisu, već je prekasno jer se otvara/ uništi  5 do 10 posto ciljane skupine ježinaca.

Zakon nam tu slabo pomaže, propisan je minimalni promjer od 40 milimetra tijela ježinca, za izlov. Tu bi granicu trebalo povisiti  barem na 50 milimetara, da se zaštiti vrsta od prelova. 

Pomoć znanstvenika od velikog bi bila značaja, za pronalazak metode  kojom bi se izvana ustanovilo stanje zrelosti ikre, i zaštitio 5 do 10 posto ježinaca od preranog uginuća.

Moja metoda održivog izlova ježa, je da teren prelazimo samo u jednom pravcu, da veliki broj jedinki ostane skriven.  U jednoj godini vršim samo jedan izlov na istom terenu.

Zakonski je to teško regulirati, pa molim kolege ribare/ronioce, da prihvate takvu metodu izlova, obzirom da na terenima koje smo radili prošle godine ne vidim nikakve razlike u količini i broju jedinki ove godine.
Pozivam i znanstvenike na suradnju, kako bi stekli što više znanja o ježincu, te da ustanovimo početno stanje stoka, kako bi u budućnosti mogli pratiti njihovo stanje.

Je li interes vas ribara zajednički ili ste si konkurencija?
Sloga među ribarima postoji, samo kad voda dođe do grla. Na žalost, podijeljeni smo regionalno, podijeljeni smo po osnovnim alatima na plivaričare, tunolovce, kočare, mrežare, parangaliste, ronioce. A sad hoće i ronioce podijeliti  na školjkare, spužvare i koraljaše. Podijeljeni smo na velike i male, na obrtnike i gospodarstvenike, na zadrugare i samostalce,  pa i na mlade i stare.
Po rimskoj izreci „baci kost, neka se psi tuku“.

Koliko vas ribare, razumije domaća, a koliko EU administracija?

Hrvatska država razumije nas kao da govorimo kineskim jezikom, a EU još manje. Jadransko more je jedan zaljev Mediterana, jedinstveni eko sustav i trebaju mu jedinstvene mjere, koje trebaju donositi ribari Hrvatske, Italije, Slovenije, Crne Gore i Albanije. Bez utjecaja nacionalnih i drugih lobija, jer svi ribarimo u istom Jadranu. 

Nisam preveliki optimist, ali to ne znači da treba prestati tragati za boljim rješenjima. Treba se boriti, možda je i lutati bolje, nego ne činiti ništa.(K.Š.P.)28.08.2020.07:29:54