Mala smo sredina, i pošteđeni smo nekih filmskih scenarija, ali s vremena na vrijeme i to se zna dogoditi.
Jedna takva situacija bila je jučer.
Muškarcu je kap prelila čašu i jedino rješenje je vidio u skoku s velikog mosta.
Drama je trajala par sati, od 07:00 ujutro, pa skoro do 12:00, kada je policija uspjela pridobiti povjerenje muškarca i odgovoriti ga od nauma.
I tih par sati na vidjelo je došla sva licemjernost naroda.
Kada su svi mediji objavili da se muškarac namjerava baciti s mosta, društvene mreže su bile preplavljene riječima podrške za muškarca i sve se moglo staviti pod isti nazivnik, a to je da svaki problem ima rješenje.
S druge strane, kada su mediji par sati kasnije izvijestili da je situacija sretno okončana, onda su pak počeli pljuštati komentari tipa – pa znalo se odmah da se neće baciti, -nema on hrabrosti za to, -samo si je zagorčao život, sad će u ludnicu i slično.
Zar se nitko nije zapitao kakvu je dramu taj muškarac proživljavao tih par sati, na rubu života. Ili bolje rečeno, koju dramo proživljava već neko vrijeme, jer pretpostavljam da se nije samo našao na mostu, pogotovo kada znamo da je iz Gračišća i da je trebalo neko vrijeme da dođe do Rapca. Koliko se osoba u tim trenucima lomi i važe, da li si oduzeti život ili nastaviti grcati u problemima.
Zar je društvo zaista toliko bezosjećajno? Zar stvarno funkcioniramo na principu- bitno da je nekom drugome gore nego meni? Sram nas može biti! (Gizzmo)24.12.2020./07:29:25