Zajednica Talijana objavila dvojezičnu `Libro sul patrimonio degli albonesi nel 1593 - Knjiga imovine Labinjana 1593.`

U prosincu je Zajednica Talijana „Giuseppina Martinuzzi“ objavila dvojezičnu knjigu prof. Tullia Vorana s nazivom "Libro sul patrimonio degli albonesi nel 1593 - Knjiga imovine Labinjana 1593.". Objavljivanjem ovog djela iz 16. st. Zajednica je htjela na simbolični način obilježiti 500. obljetnicu rođenja Matije Frankovića – Vlačića Ilirika.                                        
Knjiga imovine Labina, kako glasi prijevod izvornog rukopisa, ispisana je u studenom 1593., a objavljena 2. kolovoza 1594. Pohranjena pri Državnom arhivu u Pazinu, ona predstavlja značajan povijesni izvor o imovini stanovnika na području Labinske komune koncem 16. st.                                                   
Autor originalne knjige nije poznat, iako  bi se po dva upisa moglo shvatiti da je njezin prvi dio napisao Pietro Antonio di Lorenzi. S obzirom da je zastupljeno više rukopisa nejednake čitljivosti, može se opravdano pretpostaviti da ju je pisalo više autora. Upisi u knjizi idu do str. 194, nakon čega slijedi imenično kazalo koje završava 209. stranicom. Njezine dimenzije iznose: širina 22, visina 31,5 i debljina 3,5 cm.                                                                                 
Za Labinsku komunu bilo je od izuzetne važnosti izvršiti popis imovine svojih stanovnika kako bi ih na temelju toga mogla oporezovati. Davanja Komuni bila su utvrđena u pšenici, vinu i raznim žitaricama pod zajedničkim nazivom biade. Zacijelo je Komuna redovito ažurirala podatke svojih poreznih obveznika, a s obzirom da je to bio vrlo zahtjevan i mukotrpan posao, pretpostavljamo barem svakih dvadesetak godina. U Pazinskom arhivu sačuvani su osim spomenutog i popisi imovine iz 1630., 1726., 1752. i 1771. g., dakle svi iz razdoblja mletačke uprave Labinom.                                                                                                     
Na lijevoj stranici knjige u pravilu nalazi se ime i prezime poreznog obveznika, njegovi posjedi u vidu kuća, nastambi, podruma, štala, vrtova, dijela lokava, ograda, sitne i krupne stoke te maslina. Na desnoj stranici navedeno je njegovo posjedovanje oranica, pašnjaka, šuma i vinograda. Vrijednost imovine utvrđena je dukatima. Komuna je imala 683 poreznih obveznika, pojedinaca ili skupinu osoba u svojstvu nasljednika umrlog obveznika. Svaki od navedenih poreznih obveznika, makar s jednim dukatom imovine bio je dužan doprinijeti punjenju komunske blagajne. Isto tako i oni obrtnici koji nisu raspolagali imovinom, bili su dužni godišnje dati Komuni jedan star žitarica. Samo pet poreznih obveznika raspolagalo je imovinom većom od tisuću dukata, trojica njih imali su imovinu veću od dvije tisuće, dok je najbogatiji bio kapetan Giovanni Battista de Negri, zajedno s nećacima, s imetkom koji je premašivao 8.300 dukata. 
Iz knjige doznajemo da je stari grad Labin raspolagao s oko 200 kuća, a cijela Komuna s oko 17.000 ovaca i koza, s oko 1500 goveda, dvjestotinjak konja i samo s 28 magaraca. Iz navedenih podataka proizlazi da se labinsko gospodarstvo temeljilo na poljoprivredi i na stočarstvu, koje je posebno pogodovalo razvoju obrta za preradu vune i obradu kože. Mnogi obrtnici bili su došljaci iz bližih, ali i iz udaljenih sredina jer je Labin bio otvoreni grad u kojem se moglo trgovati bez plaćanja daća.                                                                                        
Netom objavljena knjiga sadrži 362 stranice formata B5 u nakladi od 400 primjeraka. Tiskana je u Zagrebu pri izdavačkoj kući Despot-infinitus, a prijelom potpisuje Alan Prikratki. (pp)13.01.2021./09:51:47