OSOBNO Adriano Šćulac: Tko to tamo šuti?

Svakodnevno gledamo, kako se naši vladajući gozbe, žderu i loču. Broje imovinu stečenu na pljačkaški način, koja se računa u milijunima eura. Gledamo kako se vozikaju u limuzinama, skupljim od nečijih stanova, koje su naravno kupljene našim novcima. Cijepe se i procjepljuju preko reda, ma rade sve preko reda.

Smeta nam desetljećima njihova politička nesposobnost, podobnost, nepotizam, pljačka, korupcija. Falsificiranje svega i svačega. Nepravda i zakidanja „malih ljudi“ na svim razinama. Nekolicini (njima) sve, većini (nama) ništa. Gomilanje uhljeba, pljačkaša, muljatora  i sličnih. No, pokorno izlazimo na izbore, da bi birali uvijek jedne te iste. Te, o kojima pišem. Recimo Rumunji su pametniji,  i njima sve to smeta, no, oni umjesto na izbore, izlaze u stotinama tisuća na ulice i tako mijenjaju svoje živote na bolje.

A mi se i dalje pitamo, zašto smo po svemu, osim po korupciji na zadnjem mjestu u takozvanoj Europskoj Uniji? Zašto su narodi i države, kojima smo se oduvijek rugali, ispred nas? Ali treba biti pošten i priznati, kako smo se oduvijek i rugali, boljima od nas. Kako bi sakrio svoj jad i bijedu, rugaš se drugome. Bilo i ostalo, no, ne nikad u ovim razmjerima. Za kraj se sjetih onih napisanih i često izgovorenih “Ja šutim, ti šutiš, on šuti, mi šutimo, vi šutite, oni otimaju, lažu, muljaju i kradu“.

Tko u demokraciji šuti i spava, taj se u diktaturi budi. Nismo daleko od toga?

Zdravlje svima, pa i zlima

Vaš

Adriano Šćulac (22.02.2021/08:35)