OSOBNO Adriano Šćulac: `Rampizam`

Zasigurno se mnogi od vas sjećaju putovanja, do samo prije nekoliko godina, po Europi. Naravno, mislim na one koji su putovali tim kontinentom. Bile su granice, kontrole, policija, carine, rampe i mali milijun ostalih čuda, prije ulaska u bilo  koju od zemalja, krasne nam nekada Evrope, sada Europe.

Danas, kao što znate toga više nema. Sjedneš u automobil ili neko drugo prijevozno sredstvo, i Labin – Štokolm, nigdje granice, nigdje rampe, carine ni policije. No, nekako mi se čini da smo mi preuzeli, pokupovali, ili već što, sve rampe te predivne Europe.

Naime zadnjih dana čitam, kako se te rampe u Rapcu malo spuštaju, pa onda opet malo dižu. Bilo kako bilo ima ih pun i prepun Rabac. Nebitno je to što se posljednjih dana prozivalo zbog toga Maslinicu, jer nisu sami, a ni jedini.

Svaka čast da je to netko kupio, da je to privatno, to je valjda i vrapcima na grani jasno. Jasno je i da se isto zbilo s Valamarom i njegovim hotelima. Ali se pitam čemu uopće ta rugla za oko? Te silne zabrane i rampe. Ljudi, onih devedeset i nešto posto pametnih, znaju da je to netko kupio, i da na privatan posjed nema pristupa. Onih par posto, koji to ne razumiju, neka im se objasni, neka ih se kazni. Meni su rampe ma čije bile, i ma tko god se njima gradio i štitio, samo što ne znam od koga i od čega? ruglo i nepotrebne. Zamislim si ponekad situaciju, što ako nekome u nekom od rabačkih hotela pozli? Hitnoj službi zbog svih mogućih prepreka trebaju desetci minuta više, da stignu do hotela. Tako da je to meni i pitanje nečijeg života.

Glupe su mi i rampe, kojima se ograđuju parkirna mjesta. Zbog čega? Postavite parkirne automate. Ostaviš automobil, platiš, i sve riješeno.

Ne prozivam, nikoga posebno, niti mi je to namjera. Samo pišem o onima koji su si uzeli za pravo da se grade. Ponavljam, znamo da je to privatno, a privatnost se uvažava i poštuje. Ako to netko ne čini, badava im sve rampe.

Imali smo političke poretke, od feudalizma, fašizma, komunizma, socijalizma, ovaj današnji ja nazivam “rampizam“. No, čini mi se da ti ljudi, korporacije, ili već tko, što su pokupovali hotele, tvornice i sve ostalo, a prodalo se nažalost sve, nose u sebi barem djeličak Franje Tahyja, ali zaboravljaju da u mnogima od nas čuči i neki mali Matija Gubec. Kupujte i zarađujte. Zbog zarade se i kupilo, a ne iz razloga što se nekome sviđa Zona na Vinežu, ili neki hotel u Rapcu. To je pravo onih koji su uložili svoj novac. Ali bih bio jako veseo, kad bi se jednog jutra probudio, a da na području našega grada nigdje nema ama baš niti jedne rampe.

Europa se ujedinila, učinimo to i mi. Uz dužno i najdublje poštovanje, prema svemu onome, što je nečije privatno. S dodatkom da je more, naše i od svih. Njega ne možeš kupiti.

Zdravlje svima, pa i zlima

vaš Adriano Šćulac