Prošlo je točno godinu dana od kada su u naše živote uvedene posebne mjere, pod izlikom straha za ljudsko zdravlje. Ovih se dana žestokom vatrom obilježilo tu prvu godišnjicu, koja je kod većine zemalja počela 13. ožujka. Iako se u Gradu Labinu već u poslijepodnevnim satima, devetog ožujka, te 2020., počelo naglo obustavljati sve planirane javne događaje i manifestacije. Zbog najavljene, nadolazeće opasnosti.
Veliki gradovi Europe ne samo proteklog vikenda doslovce su gorili, Berlin, Atena, Munchen, Pariz. Prosvjedi protiv korona mjera, i novog prijedloga zakona o većem nadzoru nad građanima. Kopenhagen, tisuće ljudi na ulicama, prosvjedi protiv koronamjera, Nurnberg, Stuttgart, prosvjedi protiv koronamjera. Drezden, Beč, Amsterdam tisuće ljudi protiv korona karantene. Građani Nizozemske na ulicama su, prosvjedi protiv policijskog sata. Koronavirus na ulice istjerao zdravstvene radnike u Španjolskoj. Dosta im je svega! poručuju.
Prosvjedi protiv, gorili su u tisućama ljudskih srca, koji su ustali braniti izgubljenu ljudsku slobodu. Mjere su ograničile slobodu kretanja, privatnosti, okupljanja, rada, a potaknule (ne)kulturu potkazivanja, cinkarenja. Poslodavaca, susjeda, prijatelja do rođaka. Srušile su način života, osnovne temelje na kojima društva kao ljudske zajednice pojedinaca, počivaju.
Ustali su boriti se protiv nametnutih mjera, svim ljudima po istoj šabloni, izdiktiranih istom dirigentskom palicom. I kako sve vlade nastupaju na isti način, lažu sve odreda.
Protiv takvih mjera dosad oglasili su se i ustali najveći svjetski znanstvenici, glasoviti liječnici, vrhunski odvjetnici i pravnici, te mnoga druga eminentna imena današnjice. Argumentirano ukazujući, da je ovo što se radi prema svim ljudima, poglavito prema najmlađima i najstarijima, izmaklo humanoj i ljudskoj kontroli.
Kao i mjere koje se tiču male i srednje ekonomije, odvažnih i poduzetnih ljudi, kojima su već do sada stvorene nesagledive štete.
Točno godinu dana trebalo je ljudima diljem svijeta, da prepoznaju jednu veliku i ružnu prevaru, koja se poslužila ljudskim zdravljem, kao najprofitabilnijom robom za brzu zaradu, gramzivoj nekolicini. Najmanje pri tom uzimajući u obzir čovjeka, kao humano i socijalno, razumno i duhovno, emocionalno i društveno biće. Pod izgovorom zdravlja, prekoračena je granica uljudnog i civiliziranog, i društvima nametnula test (ne)normalne izdržljivosti.
Točno po programu koji je provodio Stenly Milgram, Amerikanac iz obitelji židovskih imigranata, o poslušnosti i pokoravanju autoritetu. Zanimalo ga je objašnjenje mučenja i ubijanja iz 2. svjetskog rata. Prvi je provodio eksperimente kako maltretirati ljude. Polazeći od “običnog čovjeka” testirao je na stotine i stotine različitih, ali za istraživačku torturu plaćenih pojedinaca. S ciljem da znanstveno ustanovi, hoće li „običan čovjek“ biti u stanju ozbiljno ozlijediti drugog “običnog čovjeka” ako mu naloži autoritet.
Zašto, se pojedinci pokoravaju autoritetu, do mjere da izvršavaju i nemoralne naredbe, kao da su normalne? I vojnici u 2.svjetskom ratu slušali su naredbe i ubijali građane. Većina, koji su sudjelovali u holokaustu, nisu bili psihopati ni sadisti, nego obični građani izloženi socijalnim pritiscima. Tako je i visokopozicionirani nacistički časnik, Adolf Eichmann, bio samo činovnik koji je slušao naredbe.
Raspoloženje javnosti drastično se promijenilo gledajući unatrag, u svega nekoliko mjeseci pod mjerama. A kroz godinu dana, najozbiljnija posljedica čitave situacije s koronakrizom, je opće nepovjerenje prema bilo kakvom autoritetu.
Sa svakim novim danom nepovjerenje i dalje raste u sve ono što dolazi od „autoriteta televizije“ koja je upravo eksperiment mučenja ljudi, izravno prenosila u okviru „televizijske igre“ u proljeće 2009., i ponovljeno u ožujku slijedeće godine. Uz jedinu napomenu da nije za djecu ispod 12 godina.
Društvo naime, u svom temelju ipak funkcionira na nekoj vrsti povjerenja, pa dugoročno gledano, zabrane donose samo štetu i sumnju u vlast.
Ovaj eksperiment mučenja, nanio je veliku štetu i nepovjerenje baš u vlast. A to nepovjerenje u vlast, jednom izgubljeno, više se nikakvom silom ne može vratiti.
Ljudi žele vjerovati u ono što im se javno priopćava, jer prema tom vjerovanju usklađuju svoje ponašanje. Rade svoje planove i programe, planiraju proslave i obljetnice, vjenčanja i krštenja. Društva funkcioniraju na povjerenju.
Raspoloženje javnosti prema korona krizi generalno se promijenilo otkrivanjem prevarantskih namjera koje se bez ikakvog skrivanja šire iz Davosa, od svjetskog ekonomskog foruma. Za koji se u početku mislilo da je ozbiljna institucija, da bi se do 2021. potpuno razotkrilo nečasne namjere skupine prevaranata. A dimenzije korona krize će se dugo, dugo, osjećati… (K.Š.P.)15.03.2021./07:06:46