OSOBNO Adriano Šćulac: Živi život svoj, pusti njihov, pusti moj

„Da li si znala da je on s njom, da li si znao da je ona s njim. On je ženjen, ona udata, kako ih nije sram? A da bude stvar još gora, starija je puno od njega. I ne samo to on je puno stariji od nje. Ona je kupila haljinu, on je pak kupio novi auto, ali znaš da je na kredit, jer nema ti on kuna. Pravi se da su joj djeca fina a nisu nikakve fakultete završila. Mama joj je neuredna i nisu imali za stanarinu“..itd. itd..

Slušam a ne čujem, gledam a ne vidim, mislim a ne mislim, ali da mi je tih tračeva, laži, ruganja…ljudi koji se njima služe žao, je. Istinski mi ih je žao.

To je njihov neki svijet, oni teški polusvijet. Ima ih, muškaraca i žena. Što li ih na to navodi? Što imaju od toga? U čemu je uživanje? Pitam se ponekad. Nisam idealan, perfektan, o daleko sam od toga, ali živjeti nečiji tuđi život, a zanemariti svoj, ne uživati u svom, mora da je jako velika patnja i muka. Neka jebena dijagnoza, a možda joj nema lijeka.

Volimo se hvaliti kako smo napredna sredina. Europa. Civilizirani i napredni. Da li su takvi ljudi išta od toga? Za mane ne. Teška je to bijeda, tijela, uma, života, ponašanja, ma svega.

Živi za sebe. Živi onako kako ti se da. Kako znaš i umiješ. Oženjeno, rastavljeno, s ljubavnicom, ljubavnikom, sa starijom, s mlađom. Hodaj obučena, obučen. Oblači se kako ti se prohtije, ma ukratko radi što hoćeš i kako hoćeš. Samo živi svoj život. Drugi neka žive svoje. Svatko onako kako želi i u čemu uživa.

Mislim se kako bi tima i takvima, bilo lijepo, kada bi živjeli svoj život. Guštali bi istinski. Mora da je naporno i teško, ne uživati u svome životu a živjeti tuđe. Ma što naporno, mora da je bolesno.

Tema za razgovor i bez takvih ima na pretek. Pokušaj, vidjet ćeš da ih ima.

(Adriano Šćulac) 27.05.2021/20:45