Društvene mreže su zakon. Jake su. Jače od bilo kojeg drugog medija. Prate ih na milijarde ljudi. Naravno da ti isti ljudi, prate ono što ih zanima. Politika na sreću, ne zanima mnoge. Kad je riječ o našoj, još onoj lokalnoj, zanimanje se svodi skoro pa na nulu. Meni ipak na tim mrežama, nisu promakli neki postovi, političara koji su gubitnici posljednjih izbora. Godinama, desetljećima su žarili i palili, sad izgubili i vraćaju se u svijet gdje više neće moći upravljati tuđim životima. Valjda? Ili ipak hoće, tko bi ga znao kada su oni i neke one u pitanju.
Tako čitam, kako se ti gubitnici „zahvaljuju“ nama običnim smrtnicima. Pa neki pišu, kako su obavili primopredaju dužnosti te čestitaju novima na izborima. Zahvaljuju se građanima. Radili su za njih i mislili samo na njih. Ponosni su na svoju ostavštinu. Ponosni su i ispunjenog srca, jer svi njihovi projekti su bili isključivo i samo za opće dobro.
Dubokog su i iskrenog uvjerenja, kako su ciljevi i interesi uvijek bili isti a to je prije svega kvalitetan život i zadovoljstvo svih građana te napredak i razvoj. Radili su od jutra do mraka. Noći provodili smišljajući nove projekte, napredak za običnog malog čovjeka. Jer oni su, zaboga veliki.
Emocije su ih svladale, suza im na oku. Bili su, tako barem pišu, pošteni, radili danonoćno, naravno, da se ponovim, samo za opće dobro.
Suza mi od tih njihovih prenemaganja, niz leđa kapnula. Kaplju suze, jer znam da lažu. O da, lažu a da ni okom ne trepnu.
Naša politika i opće dobro, ne stanu u istu rečenicu. Da je tako, bilo bi dobro svima a ne samo njima.
Toliko su se jadni mučili i radili za opće dobro, pa za vrijeme vladanja, neki od njih uspjeli skupiti, čak 34 (trideset i četiri) nekretnine.
Neću više, jer bi napisao nešto bezobrazno, poslao ih nekamo.
Ti ljudi su nepošteni licemjeri. Zapošljavali su podobne, urbanizirali neurbanizirano, mlatili provizije, trpali u svoje džepove šakom i kapom. Dokaza naravno nemam. Ali kako poštenim radom namlatiti silno bogatstvo koje neki od njih posjeduju? Sada cmizdre. Narod ih je konačno prokužio i poslao u povijest. Neka se pokriju ušima i zašute. Zauvijek. I da se više nikada ne vrate.
(Adriano Šćulac) 08.06.2021/15:53