Pogledala sam sinoć, po ne znam ni ja koji put, reprizu serije `Teorija velikog praska`.
Volim tu seriju, a posebno lik u seriji Sheldona Coopera.
Dijete genije iz istočnog je Teksasa. Nakon petog razreda osnovne škole započeo je studij. Dvaput je doktorirao, a kvocijent inteligencije mu je preko 180. Unatoč tome Sheldon ima velikih problema s razumijevanjem ironije, sarkazma i humora općenito. Međuljudski odnosi potpuna su mu misterija.
Osoba je to koja ima brojne opsesivno kompulsivne smetnje i zbog toga mi je omiljeni lik u seriji.
No, gledajući seriju, shvatila sam da je i u mom društvu jedan Sheldon, u ovom slučaju jedna.
Osoba je to, za razliku od lika iz serije, s izuzetno razvijenom socijalnom inteligencijom i omiljena u društvu. Nema problema sa zbližavanjem i prilagođavanjem u novo društvo, ali zato ih poistovjećuje opsesivno kompulsivna strana.
Ona ne kuca tri puta na vrata, ne izgovara ime ukućana tri puta i ne sjedi uvijek na istom mjestu, ali zato ima brojne druge rituale koji moraju biti uvijek u isto vrijeme, istim redoslijedom. Primjerice, doručak u isto vrijeme, odlazak na more u isto vrijeme i istom rutom, gleda se uvijek isti program...
Da skratim, uvijek se nešto MORA baš u to vrijeme.
Eto, ne živim, ali družim se sa soft verzijom Sheldona. (Gizzmo)30.07.2021./06:44:43