Siniša Majkus:`Mediteranski kiparski simpozij je izazvao nas, mi smo izazvali Simpozij`

Intervju s razlogom

Akademski slikar iz Matulja, Siniša Majkus, jedan je od trojice sudionika ovogodišnjeg 43. Mediteranskog kiparskog simpozija (MKS)  na Dubrovi, čija je skulptura „Dimnjak“ stvorena ovdje i izlocirana na Krvovu placu. Tim povodom razgovaramo s umjetnikom.

„Nisam kipar, ali sam već tokom Akademije radio crteže. Meni je primaran bio crtež i onda sam ga razvijao u prostoru već od početka studija. Nikad to nije bilo kiparstvo“.

Vaša skulptura je postavljena na povijesnoj lokaciji Krvove place na Vinežu, naselju koje se danas „sljubilo“ uz Grad Labin, ali ono što je najvažnije, ovaj prostor progovara kroz kompleksnu rudarsku baštinu.

Skulptura „Dimnjak“ nema neku direktnu i posebnu poruku, ali u ovom slučaju je ideja za skulpturu bila naslonjena na labinski dimnjak toplane, koji je dominirao Podlabinom. Pošto sam  tu  dolazio kod djeda i bake, uvijek mi je ta slika dimnjaka, bila u glavi. I kad sam mislio da napravim nešto za Labin, ispala je sretna okolnost, da koristim kamen, koji ja inače nisam koristio kao umjetnički materijal, iako sam ga poštovao, i nisam imao svrhe da nešto izvodim u kamenu. Tu estetiku dimnjaka, meni  dobro poznatu, povezao sam da pojednostavim taj kameni dio, s minimalističkim dijelom na vrhu. Upravo zato, jednostavan i apstraktan, kip je vidljiv, kao neki znak. Na njega sam postavio jedan  žičani objekt, koji slijedi tu formu dimnjaka. Obojio u crveno, i taj kameni dio, praktički se može shvatiti i kao postament. Krasno se uklopilo u ambijent te produžilo 100-tu obljetnicu Labinske Republike.

Prvi puta sudjelujete na MKS-u? 

Da, prvi put i s razlogom me nisu zvali prije. Uvijek kad su mislili na kamen, ja ništa od kamena nemam u svom opusu. Čak ni sitnih stvari. Tako da su  se nove voditeljice MKS-a, Renata Kiršić i Tea Bičić, odlučile na jedan odmak u pozivu autora i prema skulpturama koje su odlučile predstaviti. Izabrale su autore, Mirka Zrinščaka koji u kamenu isto nema iskustva, jer radi u drvu i mene.  Dok Eros Čakić ima tog iskustva, ali opet to nikad nije samo kamen. 

Znači da je za vas ovogodišnji MKS bio veliki izazov, kao što ste i vas trojica bili veliki izazov za Simpozij?

Upravo tako. Mi smo izazov jedan drugome. Simpozij je izazvao nas, mi smo izazvali Simpozij.

Kakav je bio vaš prvi osjećaj kad ste dobili  poziv za sudjelovanje? 

Tu sam se našao baš u situaciji. Mislim kad sam dobio poziv, to moraš sudjelovati, ne mogu sad reći, pa joj ja nisam kipar. MKS je Park skulptura koji ne postoji na široko nigdje. Ne znam dal` u Europi postoji nekoliko takvih, a ovo ovdje je fantastičan primjer kiparstva.

Mislite reći, to se ne odbija?  

Da! To se ne odbija! To se apsolutno ne može odbiti. Nakon što vi prihvatite poziv, počelo me kopkati, a što ću ja tu napraviti.

Koliko ste uopće imali vremena za razmisliti ?  

Ne treba meni puno vremena da stvorim neku sliku, samo kad radim javnu skulpturu tog tipa, kod javnih prostora, onda uvijek vodim računa da ne mislim samo na sebe, ni što god ja napravim to će biti dobro. Hoću se obratiti tom mjestu da napravim upravo „ono nešto“ za  mjesto. I upravo se to dogodilo ovdje, stvarno sam zadovoljan i ponosan da je tu. 

Je li imate osjećaj kao ja što imam, da je skulptura oduvijek ovdje, kao da je izrasla?

Da. Moja estetika je inače ovaj dio, i zato sam izabrao baš tu poziciju.

Vi ste birali mjesto  gdje će biti postavljena?

Rečeno je da će biti na Krvovoj placi. Ja sam odredio točno na kojem mjestu. Da ima autonomiju odvojenog kompleksa, a da se opet čita kao dio toga, jedne zasebne cjeline, kao što je Krvova placa. A to znači i da je dovoljno blizu i dovoljno udaljena. U stvari ima tu interakciju s okolinom.

Upravo na početku izgleda kao „alien“, da je sletio od nekud, ne znam od kuda. A opet imam osjećaj da je baš tu moralo sletjeti. Kao da je dio toga i da je oduvijek bilo tu.  Skulptura koja se odvaja, a uključila se.

Jeste li se ipak malo pribojavali ovog Simpozija?

Pa nisam baš. Ne, nisam se pribojavao, jedino  malo, nisam znao koja je tehnička podrška, da sve ispadne točno i savršeno. To se rijetko događa, ali se dogodilo. Ovdje sve savršeno funkcionira. Mladi kamenoklesar Deni Krizmanić je to izrezao, točno u pol centimetra, i ove spojeve je trebalo samo malo pobrusiti. Tako da se ovdje funkcionira vrhunski. On je to od početka izrezao, tako da ja u principu nisam dodatno ništa radio, zato je moja skulptura bila gotova još prije tjedan dana. Samo sam provjerio da li sve štima, a bilo je sve u najboljem redu. Žičani objekt sam izradio prije, i samo sam ga trebao sada ofarbati u crveno. Trebalo se ta dva dijela moje skulpture uklopiti u jedno jedinstvo. To se stvarno poklopilo, linije su sjele jedna na drugu.

Kakav sada imate dojam, nakon što ste bili dio MKS-a?  Dali ste jedan dio sebe ovom prostoru, ljudima ovdje. Da li ste i Vi nešto dobili od tog iskustva?

Dobio sam da, kao prvo upoznao sam Renatu, Teu, Mirka znam od ranije, Erosa isto znam, iako malo rjeđe se nalazimo. Zadovoljan sam jer je ispalo i za mene iznenađujuće dobro. Čovjek nikad nije siguran, iako pokušava predvidjeti sve, ali je ovdje ispalo sve baš kako treba. Iako sam i računao na tu dimenziju unaprijed, ali opet sam mislio da li je skulptura premalena ili možda prevelika. Nisam mogao biti siguran. Ispalo je dobro!

S obzirom na vaš umjetnički opus, u koju bi kategoriju sada uvrstili ovaj izazov?

Ovo je mislim jedan od mojih najboljih radova. I u svakom slučaju moja najbolja javna skulptura.

Kakav je sada Labin kao grad, sa sadržajima, ljudima i događajima? Što Vam predstavlja za ubuduće?

Pokušavam to sebi odgovoriti, utvaram si da sam se još malo približio Labinu i Labinjanima. Iako znam od ranije dosta ljudi iz Labina, uglavnom svi moji kolege žive u Labinu. Budući radim na Akademiji u Gradu Rijeci, dosta je mojih studentica i studenata iz Labina, tako da se nakon ovog iskustva osjećam još bližim Labinu, nego što sam ikad bio.

Znate živim u Matuljima, doživljavam Matulje, Opatiju i Rijeku kao da me ignoriraju na neki način. Pošto sam ja njihov. Više radim izvan Rijeke i Matulja, nego tu. Imam umjetničkih djela u Splitu, Šibeniku, Krapini, Jakovlju. U Rijeci nema niti jedne moje skulpture.

Prave veze čine ljudi, a umjetnik Siniša Majkus je sada ovdje, na kraju i zatvaranju 43.MKS-a, gdje je napravio jedan veliki umjetnički iskorak, i za budućnost.  (K.Š.P.)16.08.2021./07:34:48