U organizaciji Gradske galerije u Crikvenici otvorena je izložba prerano preminule umjetnice, Sanje Švrljuge Milić iz ciklusa Trojanski Konj, nastalih 1998. Godine, zatim Želja i objašnjenje (2000.g.) i Stalker (2007).
Izbor radova za izložbu i predgovor o njenom radu u katalogu predstavlja pov. umjetnosti Branka Arh, a iz teksta izdvajamo:
“Baš je takva njezina kiparska cjelina pod nazivom Trojanski konj (1998.) – intrigantna, provokativna, senzacionalna. Uvjerljiva u umjetničkom vizualiziranju nelogičnosti i proturječja društva. Povezuje pet metalnih skulptura, pet konjskih glava pod nazivom Oprost, uočljiva šutnja o žrtvi; Obećanje, neizbježan i uredan “šut” po glavi svakog ja; Užitak, španjolska čizma prikladnog društva; Sjećanje, kad plijen ne zna da je lovac preminuo; Povjerenje, vrt kojeg ne zanima čime je zalijevan. Već nas opširni nazivi pripremaju na neobične situacije. Vidimo da umjetnica nije inzistirala na formi i formalnim odnosima, više je doticala odnose asocijacija i mašte. Otvarala je formu glave da bi iz iste stajališne točke omogućila pogled ne samo na vanjsku formu, već i u unutrašnjost. Nemalo smo iznenađeni kada shvatimo da taj pogled u unutarnji prostor skulpture projicira druge skulpture ukomponirane u unutarnju strukturu glave. I da ta unutarnja stvarnost, prikazana šokantnim efektima, pojedinostima od kojih zastaje dah, nosi složene poruke, potiče na razmišljanje, izaziva asocijacije. Primjerice, simbolika španjolske čizme (srednjovjekovna sprava za mučenje) primorava gledatelja da sudjeluje, da i sam promisli o nasilju i okrutnosti vlasti, o sudbini čovjeka i svijeta. A metalne konjske glave probodene šiljcima, zakovicama i čavlima, sapete oklopom i remenjem, pobuđuju osjetilne reakcije. Sanjina ideja je bila: iskustvo života usmjeriti na promatranje zbilje, sirove i raznolike, stvoriti tipizirani obrazac koji će ukazivati ne neke duboke poremećaje i rascjepe u ljudskom biću. Birala je one situacije koje su joj omogućavale kritiku i zauzimanje stava. Pa je taj stav iznosila na razini neočekivanih i šokantnih situacija koje zapanjuju, traže pojašnjenja i odgovore. I angažman iščitavanja. Sudjelovanje na način da preispitamo sebe, život i društvo u kojemu jesmo. Ne zaboravimo najjaču stranu ove njezine cjeline, a to je ironija. Ironijom je najbolje i najautentičnije izgovorila svoj komentar na otrcanosti, bezvrijednosti i beznačajnosti civilizacije lišene empatije i osjećajnosti.”

Sanja Švrljuga Milić rođena je u Zagrebu 1959. Diplomirala likovnu umjetnost, odsjek grafike na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (1985.) u klasi prof. Josipa Butkovića. Godine 1988. stručno se usavršavala na École Nationale Supérieure des Beaux–Arts u Parizu, u klasi prof. Ricarda Licate. Izlagala na 38 samostalnih i na brojnim skupnim izložbama (oko 180) u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica Metal Guru-a (umjetničke frakcije Labin Art Express-a) i voditeljica galerije Lamparna. Članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Voditeljica galerije multimedijalnog centra Lamparna i galerije Downtown u Labinu, umjetnička direktorica Bijenala industrijske umjetnosti. Za likovno djelovanje višestruko nagrađivana: dobitnica nagrade Antun Gustav Matoš na 28. zagrebačkom salonu 1993., Otkupne nagrade Grada Labina na Labinskom uzletu likovnosti 2000. i 2010., nagrade Matija Vlačić na Novim labinskim susretima 2013., nagrade na međunarodnoj izložbi Črno belo u Kranju. Preminula u Rijeci 2015. Radovi iz autoričine ostavštine u posjedu su obitelji Milić.

(pp) 05.09.2021/14:27