OSOBNO – Adriano Šćulac: Zemlja, zvana Ljubav

Danas se puno piše i priča o ujedinjenoj Europi. Europi bez granica. Europi gdje smo svi isti. Isto vrijedimo, za sve nas, se moćnici isto brinu. Razbijaju predrasude, ruše barijere i granice. Ma mo`š mislit. Ništa od toga ne postoji. Ništa nije istina. Narod od toga nema ama baš nikakve koristi. Moćnici naravno da. Zato i stvaraju taj sustav. Sebi po volji i sebi u korist.

Vjerujem u Europu i svijet bez granica, ali nekih sasvim drugih. Bez granica, onih lijepih, drugačijih, istinitih i stvarnih. Za njih svi znamo. U toj smo „zemlji“ svi bili. Zove se Ljubav. Ona je jedino bezgranična. Ne poznaje države, kontinente, vjere, boje kože, godine, dob, spol. Ne poznaje ništa i nema nikakvih granica. Ona je jednostavno lijepa i bezgranična. Ima je na tisuće načina. Ljubav prema ljudima, životinjama, stvarima, hrani, vremenu. Ljubav je jednostavno nešto najljepše, najčistije i ono najvažnije, bezgranična. A upravo granice su nam oduvijek stvarale nekakve probleme. U zemlji Ljubav, one su izbrisane odavno. Oduvijek. Nikada nisu ni postojale.

Zbog granica se ratovalo, ubijalo, sporilo. Zato danas i pišem o tom bezgraničnom. Onome lijepom, istini i ljubavi. No neki nažalost i ljubavi, žele postaviti granice. Ne neki, nego isti oni koji tvrde da je ta Europa bez granica. Ista za sve. Lažu i bauljaju. Pa će reći, kako nije normalno kad se ljudi istih spolova vole, da nije normalno kad se ljudi različitih vjera vole, da nije normalno kad se dvije osobe različite boje kože vole, da nije normalno kad mlad voli starog ili obrnuto. 

Drek nije normalno, baš je normalno, jer je ljubav nešto najljepše što se doživjeti može i to upravo zbog toga što je bezgranična. Zato čitajmo o ljubavi, pričajmo o ljubavi, doživljavajmo ovaj svijet i ljude kroz ljubav. Ne, nikako kroz neke unije. U kojima zazivaju mržnju, podjele, ratove. Gledaju drugačije na ljude. Gledaju drugačije, nego što se na to gleda u jedinoj normalnoj zemlji. Naziva Ljubav.

(Adriano Šćulac) 24.09.2021/09:39