Intervju s predsjednicom KUD-a `Đulistan`, Mirelom Karić:`Nakon zatvaranja prvi nastup bio je istovremeno šok i sreća`

Koliko ste kao predsjednica KUD „Đulistan“ zadovoljni s ostvarenjem programa u protekloj godini?

Mogu reći, da sam ipak zadovoljna s obzirom na situaciju. Pogotovo kad uzmem u obzir da smo godinu prije, 2020. imali samo jedan nastup. 2021. sveukupno smo imali sedam nastupa, od kojih smo dva događaja organizirali kao domaćini. Tijekom ljeta održano je naše već tradicionalno bošnjačko sijelo, koje organiziramo već duži niz godina i uvijek je dobro posjećena manifestacija, a jesenas smo bili domaćini i organizatori zajedno sa SABAH-om (Savez bošnjačkih asocijacija Hrvatske) 14. smotre folklora, ovdje u Labinu. I to nam je najveći ostvareni projekt prošle godine.

Što vas je u radu KUD-a „Đulistan“, s obzirom na program i planove tijekom te 2021., najviše obradovalo,  a što razočaralo?

Doista me je najviše obradovalo to što smo uopće i nastupili. Kad smo bili pozvani na prvi nastup prošlo ljeto u Pulu  to je za mene bio istovremeno, šok i sreća. Veoma sam se obradovala što ćemo opet nastupati, imali smo nakon toga još nekoliko nastupa, a Bošnjačko sijelo smo  uspješno organizirali, i na kraju me je veoma obradovalo što smo uspjeli biti domaćini velike 14. smotre folklora u Labinu.

Dobili smo puno pozitivnih komentara što nam je dokaz da smo organizaciju dobro odradili, jer su svi bili zadovoljni i nakon dužeg perioda radi epidemiološke situacije radi koje nisu bila dozvoljena veća okupljanja ljudi su došli na manifestaciju u dosta velikom broju.

Razočarali smo se  jer smo planirali  nastup na međunarodnoj  smotri folklora u Budimpešti u organizaciji MIOFF-Multicultural International Organization of Festivals, ali zbog situacije s Covidom nismo realizirali taj program. U organizaciji MIOFF-a gostovali smo 2017. godine u Ohridu u Makedoniji, a 2019. godine u Pragu. Ta gostovanja i nastupi na festivalima na međunarodnoj razini su pozitivno utjecala na plesače i članove KUD-a  u smislu da su plesači osjetili entuzijazam i u njima se javio natjecateljski duh i bili su sretni da mogu prezentirati koreografije koje su dugo vremena uvježbavali i na taj način predstaviti svoju tradiciju i kulturu u drugoj zemlji i pred mnogobrojnom publikom iz raznih dijelova Europe.

Malo je teže pridobiti  nove članove  jer zbog situacije je manje nastupa , gostovanja i druženja pa je  djecu  teže motivirati, a poslije i zadržati

U protekle dvije godine što je bilo najteže u radu KUD-a, i kako ste nastale poteškoće prevladavali?

Najteže  je bilo kad nismo zbog loše epidemiološke situacije mogli održavati kontinuitet u održavanju proba, nismo imali nastupa, jer ako nigdje ne nastupamo, pa čak ni lokalno,  kod članova KUD-a gubi se interes. A kad se pojavi  najava nekog događanja na koje smo pozvani  svi odjednom dođu i živnu. Oraspolože se, bolje vježbaju, i zainteresirani su.

Kroz te dvije godine nismo izgubili plesače, zadržali smo postojeće  čak nam se i vratila jedna plesačica nakon nekoliko godina odsustva , ali nismo mogli aktivno raditi na pridobivanju novih snaga u naše kulturno umjetničko društvo jer nismo imali dovoljno aktivnosti tj. nismo mogli nesmetano održavati redovne probe i nisu bila dozvoljena događanja tako da je bio i manji interes i uz sve to stalna ograničenja i mjere su otežale naš rad .

Potpredsjednica KUD-a, Ervada Hevešević i ja, kroz našu grupu u kojoj su članovi , plesači  i roditelji djece, bili smo u stalnom kontaktu i redovno objavljivali informacije, fotografije i videozapise vezano za naše aktivnosti, kako bi održali KUD

Kako ste uspjeli održati kontinuitet rada i KUD, da se nije raspao?

Naši dugogodišnji članovi ples vole i žele plesati, nekima je postao i navika tako da uz manje pauze svi su redovno dolazili na probe kad god su bili u mogućnosti. Dosta plesača su preko tjedna u školama izvan Labina tako da smo probe prilagođavali njima, takav plan imamo i ubuduće.

Potpredsjednica KUD-a, Ervada Hevešević i ja, kroz našu grupu u kojoj su članovi , plesači  i roditelji djece, bili smo u stalnom kontaktu i redovno smo objavljivali informacije, fotografije i videozapise vezano za naše aktivnosti. Tim putem smo održavali dinamiku u našem radu i nastojali smo zainteresirati plesače i članove za naše aktivnosti i potaknuti ih da budu i oni aktivniji. Fokusirali smo se na izradu novih kostima, i time bili dosta zaokupljeni, a ujedno smo skrenuli pozornost sa situacije u kojoj se ništa nije smjelo, na nove odore u izradi,  za nastupe kada budu mogući. A budući novac nismo mogli trošiti za nastupe i putovanja jer ih nije bilo, preusmjerili smo ga za nabavku nove opreme koja nam je inače bila potrebna.

Tako smo u zadnje dvije godine nabavili dvije nove opreme, jednu smo dali šivati u Labinu, radi se o gradskoj nošnji koja se nosila od kraja 19 stoljeća, koja se razlikuje stilom od gradske nošnje koju koristimo od početka našeg djelovanja,  ova se sastoji od bluze , dimija i tepeluka (kapice)  i nosi se bez pojasa, prsluka i marame, za razliku od tradicionalne nošnje koju nose sva kulturno umjetnička društva.

 Skupocjene i bogato ukrašene nošnje „Anterije“ koje su se nosile u 19. stoljeću u bogatim kućama, posebno u gradovima izrađivali  su majstori terzije od kadife ( ili od pamuka, svile, somota i brokata) i bogato ukrašavali zlatorezom pa je bila najskupocjeniji dio ženske odjeće

Kroj za ovu nošnju nabavili smo iz Sarajeva, radi se o muzejskom primjerku i malo društava u BIH, samo neka iz Sarajeva imaju takvu nošnju,  a u Hrvatskoj niti jedno KUD-o nema takvu opremu, jer se svi odlučuju za tradicionalnu koja je i više poznata i zastupljenija.

Druga nošnja koju smo nabavili je naručena iz Sarajeva,  radi se o skupocjenoj nošnji koja je bogato ukrašena, izrađena od debljeg materijala u stilu haljina sa širokim rukavima  i naziva se Anterija. Anterije su dio ženske narodne nošnje koje su se nosile preko vezene košulje  u 19. stoljeću, pa  sve  do početka 20 stoljeća.

Izrađivali su ju majstori terzije od kadife ( ili od pamuka, svile, somota i brokata) i bogato ukrašavali zlatorezom pa je bila najskupocjeniji dio ženske odjeće koja se nosila u bogatim kućama , posebno u gradovima.  Po ovom komadu odjeće nazvana je i jedna od najpoznatijih bošnjačkih narodnih igara sa prostora grada Sarajeva.

S koliko teškoća se susrećete u zadržavanju poglavito mlađih članova u KUD-u, s obzirom na pogoršane uvjete koji još uvijek traju?

Trenutno probe ne održavamo, zadnju smo imali prije Božića, i sada je još uvijek pauza. Čekamo da prođe ovaj period loše epidemiološke situacije. A kad održavamo probe uvijek vodimo računa da nas bude do deset. Odredimo i po dva treninga, samo da nas na okupu bude uvijek manji broj. 

Malo teže nam je sada pridobiti  nove članove  jer zbog situacije je manje nastupa , gostovanja i druženja pa je  djecu  teže motivirati, a poslije i zadržati. Trudimo se održati interes za folklor, kulturu i tradiciju i za sada uspijevamo u tome i vrlo smo zadovoljni sa situacijom s obzirom na okolnosti.

Koliko ste članova KUD-a izgubili i koliko sada brojite članova?

Članova imamo približno 40, a plesača aktivnih 20, tijekom pandemije nismo izgubili članove ni plesače. Nekoliko plesača je odustalo prije pandemije jer nisu mogli uskladiti školske obaveze s probama ili su jednostavno izgubili interes, a radi se o plesačima koji su relativno kratak period bili dio društva, ali su puno doprinijeli društvu i rado ih se sjećamo.

Što je po vama generalno gledano, najveći problem da gubite članove?

Neki se zainteresiraju pa izgube volju, ali većinom su druge aktivnosti razlog. Naime, roditelji ih upišu u aktivnosti za koje se plaća i članarina, onda se satovi poklope s našim terminima, pa uz redovno učenje, svega toga djeci dođe previše. A kako ne mogu sve stići, ostaju u aktivnostima koje im roditelji plaćaju.

Nije to pravilo, jer imamo članova koji su redovno na probama, a  treniraju u još dvije aktivnosti, i sve stižu. Dečki međutim, sa 14/15 godina po malo gube interes i upisuju se u druge  aktivnosti.

Imamo i drugačijih primjera, tri plesačice iako idu u srednju školu izvan Labina, uspijevaju se uskladiti i redovno dolaze na probe s nama.  Zadnjih godina nekoliko plesača se odselilo sa roditeljima izvan Hrvatske.

Jedan dio članova izgubimo i po njihovom završetku srednje škole, kad se upišu na fakultet i odu iz Labina. A opet imamo dvije  plesačice koja ni nakon završene srednje škole i zapošljavanja  nisu odustale od plesa u  KUD-u.  Dakle, imamo članova koji ne odustaju, bez obzira na uvjete.

Jedan od problema je i nedostatak javnog prijevoza. Iako smo navikli da obitelji imaju po dva i tri automobila, ali ako je majka uz malu bebu ili ima drugih obaveza, a otac isto zauzet, dijete nema načina doći samo na probe. Zatim svaki roditelj ne dozvoljava da njegovo dijete netko drugi poveze. Ili roditelji ne stignu od svojih obaveza, pa onda neki i po cijele dane rade, pa su preumorni, tako da i taj javni prijevoz kojega nema, ima važnu ulogu kod našeg plesa, ali jednako i u svim drugim slobodnim aktivnostima djece i njihovih prezauzetih roditelja. Tako da nam je i prijevoz ogromno ograničenje u radu KUD-a. Dosta plesača nam odustaje od redovnih proba, samo zbog pomanjkanja sigurnog i redovitog prijevoza.

Kakav je vaš pomladak sada?

Sada imamo najmlađe plesačice od 10 godina, a prije 7/8 godina su među najmlađim  plesačima bila djeca od 4 godine. Danas prevladava uzrast od 14 do 17 godina, i nekolicina njih preko  20 godina. Starijih nema puno samo nekoliko plesačica, bilo bi, ali neki se srame, a neki pogrešno smatraju, da zbog godina ples više nije za njih.

Što po vama privlači članove/ plesače u KUD, a što ih odbija?

Često se to i sama pitam, neki put se stvarno čudim da su tu, da tinejdžeri, koji se srame nastupiti  u narodnoj nošnji jer će ih vidjeti djeca koja ih poznaju i boje se da će im se izrugivati. Djeca  u najnezgodnijoj dobi, pa i moje kćeri su rekle, da u Labinu ne žele nastupati u toj opremi najviše radi marama, koje su sastavni dio nošnje one tradicionalne, da bi samo one orijentalne, a to su atraktivnije i jednostavnije nošnje. Sastoje se od košulje i laganih tzv. šalvara sašivenih od satena. U toj nošnji izvodimo stilizirane orijentalne igre i imamo dvije u našem repertoaru. Po meni samo tako pričaju, a poslije kad se pojave u narodnoj nošnji na bini, više ne pokazuju nikakav sram. Čak vidim da su i ponosne na svoju izvedbu i izgled.

Iskreno, ne znam odgovor, čini mi se da ipak vole folklor, druženje  i mogućnost da će negdje putovati, imali smo dosta  nastupa izvan Hrvatske i diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine i sa svakog gostovanja vratili smo se sa novom energijom i puni pozitivnih dojmova. Na nastupima imaju priliku da pokažu šta su naučili i izvježbali , da se pokažu u najboljem izdanju, nošnje su isto jako bitne i naši plesači  vode puno računa o nošnji i svom izgledu u istoj. U njima se probudi i natjecateljski duh i žele biti najbolji na bini i trude se otplesati sa što manje grešaka, odnosno cilj je otplesati bez greške i dostojno prezentirati koreografije koje su odabrane za nastup.

Već dugi niz godina djelujemo, točnije od 2013., i imali smo puno nastupa na manifestacijama, festivalima i smotrama u Istri i šire. I znam da je to jako važno za njih i da im je poticaj svaki nastup i posebno se vesele kad organiziramo naše Bošnjačko sijelo.  Jer onda pozovemo lokalne KUD-ove a  uvijek i jedan KUD iz matične države BIH. Ali opet znam i da nije presudno samo odlazak negdje i nastupi, mora ipak  biti da je ljubav prema plesu. I druženju! Veselo je! Mladi su! Možda imamo tri, četiri  nova člana, a sve ostalo su plesači koji plešu skoro od početka KUD-a,  koji su prvi put došli prije ravno 10-ak godina.

Što ih odbija da budu članovi KUD-a?

Djeca se prezasite, i kad im dosadi, odustanu. A imamo neke bivše članove kojih se sjetim svako toliko i njihove rečenice, da ne mogu sebe zamisliti da ne plešu folklor,  tj. smatrali su da će uvijek biti dio našeg KUD-a .Toliko su bili odani i zainteresirani za  folklor i druženje  da su izjavljivali kako će plesati uvijek, i na kraju odustali, nakon 8/9  godina svoje intenzivne  aktivnosti u KUD-u.

Radi se vjerojatno o prezasićenosti i željom za promjenom, i najviše plesača ode nakon prelaska u srednju školu ili nakon završetka srednje škole i zapošljavanja, jer onda jednostavno ne stignu posložit prioritete i uskladiti obaveze i hobije.

Jeste li prošle godine ipak imali ikakvih gostovanja?

Ne, nigdje nismo putovali od kako je počela pandemija, nastupali smo nekoliko puta u Puli i okolici i dva programa smo mi organizirali na koje smo pozvali druga kulturno umjetnička društva.

Ljetos smo organizirali i Bošnjačko sijelo, koje smo inače uvijek organizirali na jesen, ali zbog situacije smo program premjestili u ljeto.  Zadržat ćemo ga  i ove godine u ljetnom terminu, kako bi ga lakše organizirali na otvorenom prostoru i da možemo pozvati više izvođača  koji pozivaju i nas na svoje manifestacije.

Da li postoji mogućnost da surađujete s drugim pripadnicima nacionalnih manjina, i postoji li način da vaši novi članovi budu pripadnici drugih nacionalnih manjina?

Tijekom  godina, imali smo i po kojeg plesača/plesačicu iz drugih nacionalnih manjina. Željeli bi da ih imamo i sada, jer nama  je važno da se pleše. A što se tiče, dobne skupine, spolne, manjina ili većina, time nikoga ne uvjetujemo. Naš KUD nije strogo zatvoreno društvo,  dapače, mi bi željeli i druge članove, samo kad bi postojao takav interes, vrlo rado ćemo ih upisati.

Kakvi su planovi za 2022.?

Nadam se da će situacija biti normalna i da ćemo nastupati na našim lokalnim feštama koje se organiziraju najviše ljeti. Planiramo kandidirati nekoliko naših programa, kao što je Bošnjačko sijelo, koje se dugi niz godina održava, zatim smo se kandidirali za program 15. smotra folklora i kulturnog stvaralaštva Bošnjaka u RH u puno većem obimu od prošlogodišnjeg .

I,  ako epidemiološka situacija omogući, očekujemo veliki broj Bošnjačkih  KUD-ova i zborova koji će doći iz drugih dijelova Hrvatske i BIH , na 15.smotru folklora  u Labin.

Planiramo ove godine odlazak na međunarodni festival folklora u Budimpeštu ako situacija bude dozvoljavala , planiramo nastupe na lokalnim manifestacijama na koje budemo pozvani. Također u planu imamo posjet matičnoj domovini BIH odnosno odazvat ćemo se pozivu KUD-a koji nas je pozvao .

Do sada smo uvježbali 12 koreografija ali aktivno izvodimo 8 od toga 6 bošnjačkih i dvije stilizacije orijentalnih igara. U planu nam je  osvježiti pamćenje odnosno izvježbati jednu staru koreografiju koju ne plešemo nekoliko godina. Na jednoj takvoj već radimo, tako  da sa starim plesovima osvježimo repertoar. Djeci će to biti novo, jer su ih plesali samo stariji članovi.

Rifet Kulić  naš je koreograf s kojim njegujemo dugogodišnju suradnju, inače je umjetnički rukovoditelj i koreograf Ansambla narodnih igara i pjesama iz Bosne i Hercegovine, pri Akademskom kulturnom centru Sveučilišta u Sarajevu

I planiramo da  ove godine dođe koreograf našeg KUD-a,  Rifet Kulić iz Sarajeva, kako bi uvježbali još jednu novu koreografiju. Rifet Kulić je umjetnički rukovoditelj i koreograf Ansambla narodnih igara i pjesama iz Bosne i Hercegovine pri Akademskom kulturnom centru Sveučilišta u Sarajevu.  Nekoliko koreografija u našem repertoaru je djelo ovoga cijenjenog koreografa  i s njim njegujemo dugogodišnju suradnju.

Opremu smo obnovili i sada imamo četiri kompleta, po potrebi ćemo dodavati dodatne nošnje ovisno o broju plesača. Najvažniji plan je da ove godine, a i sve iduće, možemo nesmetano vježbati, nastupati, družiti se, njegovati našu kulturu, tradiciju i folklor. (K.Š.P.)17.01.2022./06:45:33