Ovo je treći tekst nedavno održanog Okruglog stola, u sklopu Festivala umjetnosti i tolerancije „LABINA“. Kroz svoja osobna iskustva proveli su nas sudionici „sa druge strane“ okruglog stola, iz publike. Kad je voditelj i moderator, režiser, Rajko Grlić otvorio prostor za pitanja i raspravu, javio se Rasim Halilović.
Kao predsjednik Vijeća Bošnjačke nacionalne manjine u Labinu, i gradski vijećnik, pitao je „Budući nitko od gostiju nije spomenuo, koliko na toleranciju utječe vjera?
„Moje osobno mišljenje„, rekao je Grlić, „da je u suštini svake religije netolerancija, jednostavno jer je vjera nešto što zatvara, a ne otvara. To je moje mišljenje, i ja sam takav čovjek. Vjerojatno ovdje ima puno različitih mišljenja, i može ako netko drugi želi nešto dodati“, rekao je.
Nadovezao se pjesnik i pisac, Nenad Šaponja, ujedno i direktor Kulturnog centra „Miloš Crnjanski“, u Novom Sadu, i potvrdio „to je u suštini svake vjeroispovijesti, dogma. Generalno je to ideologija, kao i svaka želi da zatvori krug“.
„Pogledajmo Hrvatsku, zapravo je jedna od najvećih nesreća stav Crkve prema stvarnosti“, rekao je je Grlić , „neki dan smo čuli da je abortus iz Ustava RH izbačen, jer je nadbiskup zagrebački tražio od Tuđmana, a Tuđman tražio od Šeksa, da izbaci nešto što je bilo u Ustavu. Od takvog malog detalja pa na dalja, a to je bio minimum, Crkva je u Hrvatskoj postala kao jedna kontrolna komisija centralnog komiteta koja odlučuje o stvarnosti. I tu tolerancije nema puno, ako o tome govorimo“.
„Iz mog iskustva kao kapetana avijacije“, rekao je Dean Čabrić, „put tolerancije vrlo je trnovit. Živio sam u cijelom svijetu, rođen od oca partizana i majke švabice, odlazim kao mali u Novi Sad, i djeca me u školi zovu švabče, jer se razlikujem od njih, i itekako se moram prilagoditi i tolerirati sve to zajedno.
Nakon toga odlazim u Rijeku gdje moji drugovi u razredu kažu, a gdje su ti opanci?, kako si to došao bez opanaka?, pa zvižde. I nakon toga odlazim u Ameriku, i tamo završavam pilotsku akademiju. I cijeli svijet vidim s obzirom na posao koji radim. Naravno tu su i ključevi umjetnosti , imao sam prilike biti u Sidney, New Yorku, Parizu, po kazalištima i pozorištima i taj put tolerancije iskusiti, moj prema njima i njihov prema meni. Radio sam u Mexiku, pa u Africi, po cijelom svijetu. Na kraju ću reći, tolerancija je vrlo složena stvar, da mi koji smo to doživjeli prihvaćamo njih i oni nas.
I evo me završio sam u Istri. Ovdje sam našao vrlo drage ljude. I to je vrlo bitno, kako te ljudi prihvaćaju. Većina ljudi ovdje, da ne nabrajam poimenično, među svima njima se ovdje osjećam jako dobro. Jako mi je lijepo ovdje, i vjerujem da ću ovdje doživjeti i svoju duboku starost. I moja poruka koju želim istaknuti, divno je biti tolerantan prema drugim ljudima i divno od drugih ljudi, što su tolerantni prema vama“, podijelio je svoje iskustvo umirovljeni kapetan avijacije Dean Čabrić .
„Kao pripadnih nacionalne manjine Bošnjaka u Labinu, javio se Mehmed Džekić, koji će, „po nekim teorijama postati autohtoni pripadnik nacionalne manjine, poglavito po teoriji koju je saborski zastupnik Vladimir Šeks zastupao, da se nakon 60 godina, ako se ostane na istom mjestu, postaje autohtona manjina.
Kad govorio o toleranciji, imam drugi pogled na tolerancija, jer za svih ovih 60 godina što se tiče domicilnog stanovništva nikad nigdje, nisam doživio nikakvim postupkom, da me je netko gledao drugačije, zato što sam neke druge vjere i nacije. Ali, ni ja nisam došao ovdje da mijenjam kulturu, običaje i ovaj narod, nego da se sa svojim identitetom uklopim i da zajednički poradimo na stvaranju boljeg društva i budućnosti.
„Bio sam više mandata u gradskoj vlasti, pa imam iskustvo privredne i društveno političke aktivnosti, i mogu reći da mi danas imamo gradonačelnika, to je novi Periklo. Kao i onaj Helenski plemićkog porijekla i u vladavini demokracije koja je dostigla vrhunac, a koji je Atenu gradio najljepšim i najbogatijim gradom helenskog svijeta. Ali ne samo izvana, nego i iznutra“, rekao je Džekić, povlačeći crtu poveznicu s aktualnim trenutkom Grada Labina. „Ne znam koliko vi nama penzionerima dajete vremena da govorimo?“ upitao je Grlića „ Vrlo malo!“
„ Nama penzionerima nije ni važno da puno govorimo, nego da puno živimo“, završio je Džekić.
Skup prisutnih srdačno je pozdravila predsjednica srpske nacionalne manjine (SNM) Grada Labina i zamjenica predsjednika SNM, Istarske županije, Cvija Davidović. Zahvalila se i svim prijateljima za 42 godine u Labinu. „To je tolerancija. Što sam sve ove lijepe godine živjela u Istri, Labinu. Gradu u kojem me nitko nije pitao 42 godine što si i tko si? Grad u kojem se osjećam slobodno, i u Gradu koji ima veliku toleranciju prema svim nacionalnim manjinama i ja više od toga ne tražim.
Samo zahvaljujem Labinu i vodstvu Grada, mojim prijateljima i Bošnjacima, Slovencima, Talijanima jer zaista se nadam da ćemo i dalje tako nastaviti živjeti. I ostanimo ovo što jesmo“, bila je poruka za kraj, ujedno i pozdrav sa završenog Okruglog stola. (K.Š.P.)26.05.2022./08:35:52