Prvi sam ih put sreo u Nedešćini, kada su mi pokazivale staru kuću dvojice braće, kojoj je itekako trebala obnova. Braća su bila, slabijeg imovinskog stanja, i nisu mogla radove financirati sami. Na te sam divne žene, nakon tog događaja, pomislio još puno puta. Nisam ih nikada pitao zašto su se nazvale baš „Mendula“, mada znam što to znači i da su mendule, ono nešto od čega se mnogo toga može praviti. Između ostalog kolači.
Znamo da su kolači desert, nešto što se servira na kraju, nakon dobrog obroka. Takve su i one meni, baš kolači. Nešto slatko.
Sretao sam ih još puno puta. Samozatajne su. Ne govore puno. O njima čitamo, ali samo kad su kakve akcije, koje one pokreću, da bi nekome, ili nekima, pomogle. Uvijek na strani slabijih. Uvijek aktivne. Kroz godine su inicirale i pokrenule bezbroj akcija.
Posljednji sam ih put sreo na akciji i događaju naziva „Točno u centar“ kada su njihove vrijedne ruke, pravile palačinke, servirale ih posjetiteljima, da bi skupile materijalna sredstva za pomoć, našem teško bolesnom sugrađaninu.
Bilo bi krivo, spominjati akcije, koje su do sad odradile. Krivo, jer bi zasigurno neka izostala, a da bi nabrojao sve, trebali bi mi sati i sati.
Te divne žene, daju mi volje i želje, vjerovati u ljudsku dobrotu i humanost. Vjerovati u nešto, čega nažalost mnogi u strci za materijalnim, dovoljno ne cijene. O tome ne brinu. Mada se treba zahvaliti i svim onim divnim ljudima, a ima ih na tisuće, koji su također zaslužni, što svojim donacijama, pomažu slabijima i bolesnima.
Znam da su dobitnice Državne nagrade za humanitarni rad u 2021. godini. Znam da su primile priznanje općine Sveta Nedjelja, u kojoj su osnovane, i to je najmanje čime im se moglo zahvaliti za sav njihov trud i rad.
Malo su i ove napisane riječi, ali neka znaju da su iz srca i iskrene. Tim divnim ženama, želim puno sreće, zdravlja, sretnih trenutaka. Želim im zahvaliti za sav trud i rad koji ih krasi. Za svu humanost, koji pokazuju i iskazuju.
Od njih imamo itekako puno toga naučiti. U njih bi se mnogi trebali ugledati. Čuvati ih i cijeniti kao zjenicu oka vlastitog. Nikada zaboraviti.
Žene „Mendule“ su nešto što ovaj današnji život, koji je nažalost pun nedaća i ružnih stvari, čini ljepšim. Čine ga sretnijim. Daju mi volje, da vjerujem u dobro. Vjerujem u brigu o ljudima. One su za mene, istinske heroine.
Hvala vam najveća. Na svemu što godinama činite. Hvala vam za sav rad, za sve humanitarne akcije koje ste pokrenule, pokrećete i pokretat ćete ih. Hvala vam, divne žene humanitarne udruge „Mendula“. Ni jedna spomenuta, ni jedna zaboravljena.
(Adriano Šćulac) 15.06.2022/08:52